Kada je riječ o konkubinama turskih sultana, važno je istaći da prema islamu ni jedan pripadnik muslimanske veroispovesti ne može biti rob, piše National Geographic.

Stoga su u prvim vijekovima Osmanskog carstva, djevojke uglavnom dovođene sa Balkana, iz nemuslimanskih zemalja. Kasnije su se, u većini slučajeva, unutar zidova harema nalazile djevojke porijeklom iz kavkaskih regija, a uvijek je postojala i šansa da se među njima nađe i neka Mediteranka koja je pala u ruke alžirskih pirata.

Unutar Topkapi palate bi najčešće ulazile veoma mlade djevojke, ali samo one na kojima se vidjelo da će u budućnosti izrasti u lijepe žene.

Svaka od njih dobijala je odgovarajuće obrazovanje, a morala je i da zna jezik svog sultana, kao i da čita i komponuje klasičnu tursko-persijsku poeziju. Ako je imala talenat za muziku, učili bi je da svira orijentalne instrumente i da pjeva.

Konačno, konkubine su morale da znaju kako da udovolje muškarcima. Ovo nije nužno značilo i pružanje različitih vrsta zadovoljstava u krevetu, već je podrazumijevalo vještinu pokornosti i čednosti, ali i lijepog oblačenja i privlačenja pažnje.

Ukoliko nije bila pretjerano ambiciozna, mlada djevojka kada bi se jednom našla u haremu je imala velike šanse da narednih desetak godina svog života provede sita i bez pretjeranih trzavica.

Historičari ističu kako je većina njih izašla iz harema isto onako kako je u njega i ušla – nevina. Što im je kasnije pomagalo da se udaju za bogate trgovce, istaknute zvaničnike i vojnike srednjeg ranga.

Štaviše, takve djevojke su smatrane veoma cjenjenim, jer su bile dovoljno lijepe za sultanov harem pa samim tim i za njegove podanike, a tamo su ujedno stekle i svo potrebno obrazovanje.

Majka bira koja djevojka je dovoljno dobra za njenog sina

Disciplina unutar harema je bila na vojničkom nivou, a majka sultana je odlučivala ko će prenoćiti sa njenim sinom, pa čak i u slučajevima najmoćnijih vladara.

Birale su ih na osnovu određenih karakteristika, ali istina je bila da čak i ako bi neka od njih provela noć sa njim to nije značilo da se njena situacija pretjerano mijenja. Glavni razlog za ovo je bio taj što su se svi trudili da se sultan ne veže za određenu djevojku.

U historiji je bilo i onih sultana koji su pola života provodili u pohodima i sa lijepim zarobljenicama, ali da skoro nikada nisu posjetili harem.

S druge strane postojali su i oni poput sultana Osmana III, koji je proveo najveći dio svog života kao zarobljenik. A izvori navode da je konkubine doživljavao kao svoje čuvare kada je sjeo na presto.

Nosio je teške potpetice i svaka djevojka je morala da se sakrije kada bi čula njihov zvuk, dok laskanje i pokušaje da ga zavedu nije tolerisao.

S druge strane, među turskim vladarima bilo je i onih sa skroz drugačijim karakterom. Ibrahim I Ludi je proveo 25 godina svog života u zatvoru u palati, ali kada je postao sultan upoznao se sa cijelim haremom za kratko vreme.