Zar ne bi trebali objaviti svoje životne planove kako bi nas prijatelji i porodica podržali? Nije li dobro za kompaniju da saradnike upoznamo s projektima koje želimo realizovati? Ne bi li se trebali ravnati prema zakonu privlačnosti (želja privlači želju, odnosno negativne misli imaju negativan ishod i obrnuto, pozitivne želje donose pozitivne stvari) i vizualizirat si cilj? Odgovor na sva pitanja je NE!

Istraživanja i eksperimenti koji se provode od 1933. godine uredno pokazuju da se planovi o kojima ljudi naširoko razglabaju vrlo rijetko obistine.

Njemački naučnik W. Mahler otkrio je početkom 20. vijeka da kada neka osoba otkrije drugima rješenje nekog problema, a ti ljudi pohvale njegovu domišljatost, to rješenje postaje realnost, no samo u njegovoj glavi.

Drugim riječima, otkrivanje namjera i planova zadovoljava naš ego u tolikoj mjeri da izgubimo motivaciju da s riječi pređemo u djelo.

Tu teoriju je nedavno dokazao profesor Peter Gollwitzer sa Univerziteta New York koji je rezultate istraživanja u kojem je sudjelovalo 63 volontera objavio u članku \”When Intentions Go Public: Does Social Reality Widen the Intention-Behavior Gap?\”.

Četiri različita testa su pokazala da volonteri koji svoje planove drže za sebe češće izvrše svoj naum nego osobe koji javno objavljuju svoje namjere piše Bljesak.info.

Naučnici objašnjavaju da pošto sliku o sebi stvaramo putem simbola identiteta, koji ipak nastaju u našem umu posredstvom djelovanja ili govora, obznanjivanjem planova zadovoljavamo potrebu da tražimo daljnje simbole.

Tuzlanski.ba