Yusra Mardini imala je tek 17 godina kad je sa sestrom izbjegla iz Sirije. Čamcu se pokvario motor, a ona, sestra i još jedna žena jedine su znale plivati. Gurale su čamac do obale i spasile ostale

Onog trenutka kad čuje signal i skoči u olimpijski bazen u Rio de Janeiru, Sirijka Yusra Mardini (18) neće biti pod pritiskom kao ostale plivačice. Ona je sve samo ne obična tinejdžerica. Plivat će za reprezentaciju izbjeglica u Rio de Janeiru i za rezultat, a ne za svoj život i život sestre kao kad su završile u hladnom Egejskom moru nakon što im je usred putovanja otkazao motor.

Yusra je u Siriji trenirala gimnastiku i plivanje. Obožavala je plivati, a otac joj je bio plivački trener. Njezini rezultati su obećavali, ali rat je sve naprasno prekinuo. U trenu se sve okrenulo, bazen u kojem je trenirala od malih nogu bio je uništen od bombi, a kad je jedna od granata pogodila njezinu kuću, obitelj je prelomila. – Morali smo otići. Znali smo da će biti opasno i da možda poginemo na putu. Ali već smo bili mrtvi u svojoj zemlji. Ništa nismo mogli napraviti – priča hrabra Yusra, koja je izbjegla sa starijom sestrom Sarah i dvojicom rođaka s očeve strane.

Ja plivačica, a da umrem od utapanja? Nema šanse

Stigli su do Libanona i Turske gdje su trebali brodom stići u Grčku. Zapravo su slijedili put koji je prije njih prošlo gotovo četiri milijuna izbjeglica. Pronašli su brod i mislili su da su nadomak slobode. – Bilo nas je 20 u brodu. Nakon pola sata otkazao nam je motor. Izgubila sam sve, stvari, odjeću, čak nisam imala ni patike – rekla je 18-godišnja Sirijka iz Damaska.

Brod je bio namijenjen za šest, sedam ljudi, a bilo ih je triput više. Kad se pokvario motor, nastala je panika. Na brodu su samo Yusra, njezina sestra i još jedna žena znale plivati. Svi su mislili da će se utopiti. No one su bez oklijevanja skočile u more i gurale čamac četiri sata, dok nisu stigle na otok Lesbos. Bile su potpuno iscrpljene. Sa svakim valom koji je udarao u brod, gubile su snagu. No nisu odustajale. Da nije bilo njih, vjerojatno bi se svi utopili ili umrli od žeđi.

Htjeli smo jesti i piti, imale smo novac, ali nisu nam dali

No nije tu bio kraj njihovih muka. Kad su konačno došle do kopna, bile su nemoćne, umorne, gladne i žedne. Iako su izgubile veći dio stvari, sačuvale su novac i odmah su krenule po vodu i hranu.

– Vidjele smo neki restoran u Grčkoj i ušli smo kako bismo nešto pojele i popile. Bili smo užasno iscrpljene. No nisu nam dali jer su mislili da ćemo ukrasti nešto od njih. A rekle smo im da imamo novac. Nisu uopće htjeli slušati – priča Yusra.

Da, imamo iPhone, to je nešto čudno? Vi ga nemate?

Pametne sestre stavile su novac, mobitel i putovnicu u nepropusnu vrećicu. – Nakon nekog vremena ipak su nam dali da kupimo vodu. Vidjela nas je neka djevojka i poklonila nam je patike i hlače – ispričala je sirijska plivačica.

Na svom putu srela je mnoge dobre ljude, ali i mnoge koji si uzimaju za pravo da sude izbjeglicama i osuđuju ih jer, zamislite, neki od njih imaju skupe mobitele. – Mnogi misle da izbjeglice nemaju dom, da nemaju ništa. Ponekad se čude kad izvadim iPhone. Kao, iPhone, vau. Misle da živimo tamo u nekoj pustinji. Ne, mi imamo sve kao i vi. Samo smo morali pobjeći od rata i strahota – dodaje Yusra koja će na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru biti dio reprezentacije izbjeglica.

Stigle do Njemačke, Yusra se upisala na plivanje

Nakon izbjeglištva iz ratom pogođene Sirije i traumatičnog iskustva u Egejskom moru, Yusra i njezina sestra stigle su do Njemačke gdje su ih smjestili u izbjeglički kamp. Blizu je bio i plivački centar pa se Yusra prijavila i oduševila trenere. Ispunila je olimpijsku normu i plasirala se u Rio. – Mnogi u meni vide inspiraciju i neću ih razočarati. Želim pokazati da mi nismo samo žrtve, već i da možemo nešto postići. Mi smo kao svi drugi – rekla je Yusra. Danas živi u Berlinu i sanja o jednoj stvari o kojoj sanjaju i svi ostali sportaši. – Naravno da sanjam medalju – rekla je Sirijka.

Želim inspirisati druge

Yusra će se u Riju takmičiti na 100 metara slobodno i delfin.

– Želim predstavljati sve izbjeglice u Riju i pokazati svima da nakon patnje i oluje dolaze mirni dani. Želim ih inspirisati da naprave nešto dobro u svojim životima – dodala je hrabra sirijska plivačica, za čiju se priču zainteresovao i Hollywood pa bismo uskoro o njezinom životu i hrabrosti mogli gledati na velikim platnima. (24sata.hr)