Nakon što je ovog ljeta potpisao produženje ugovora s Romom, Edin Džeko je – kako je to tada ponosno rekao – potvrdio da je Rim njegov drugi dom

“Prvi fudbaler koji je postigao 50 golova u tri od velikih pet evropskih liga, Edin Džeko, ostavljao je svoj trag u klubovima širom kontinenta, piše zvanični portal fudbalskog kluba Roma.

Danas, ulazi u svoju četvrtu sezonu u italijanskoj prijestolnici, a po svemu sudeći tu bi mogao završiti karijeru, te imati više odigranih utakmica i postignutih golova više nego za bilo koji drugi klub.

Naravno, još uvijek želi osvojiti trofej sa Romom.

Intervju sa jednom od najboljih fudbalera Bosne i Hercegovine u historiji prenosimo u cjelosti.

Dakle, krenimo od početka, od samog početka. Šta mislite, odakle potiče vaša strast prema fudbalu? Je li to bilo nešto prirodno ili je vaš otac imao uticaj na vas?

“Ne znam. I moj otac je bio fudbaler, u nižim ligama u Bosni, tako da je definitivno moguće da je pomogao. Ali morate se sjetiti da je to bio rat u Bosni, kad sam bio mlad. Tako da sam počeo igrati prilično kasno, tek nakon što je rat prestao. Odmah nakon što je rat završio moj otac me je počeo forsirati – mislim da sam imao devet i pol godina, 10 godina kad me doveo da igram fudbal, da idem na prve treninge. Mislim da tu ima i genetike.

Rat, je li to bilo nešto čega ste vrlo svjesni ili su to vaši roditelji zataškivali od vas?

“Ne, bio sam … bio sam vrlo svjestan. Definitivno znam šta je bilo. Ali to je u prošlosti. Ne želim sada o tome razgovarati. Bio sam veoma mlad, imao sam 6 godina. Ali čak i ako sam bila svjestan, vjerovatno je za moje roditelje i za ostale starije ljude bilo mnogo, puno teže. Znate kakva su djeca, uvijek se želite igrati, a niste svjesni opasnosti.

Kad ste na kraju počeli igrati, jeste li uvijek mislili da ćete završiti kao napadač?

“Ne sjećam se zapravo. Ali, naravno, na početku, kad imate 10 godina i počnete trenirati, stavljaju vas na sve pozicije. S vremenom pronađu poziciju koja vam najbolje odgovara, za koju misle da je ona za vas. Ali znate, uvijek sam postizao golove. Tako da sam uvijek bio u napadu, ponekad bih malo igrao na desnom krilu, ali uglavnom sam uvijek pokušavao postizati golove. ”

Budući da je tvoj otac igrao na visokom nivou, jesi li uvijek mislio da ćeš doći do nekog nivoa u igri? Jeste li očekivali da ćete uspjeti?

“Da budem fer, nisam o tome razmišljao. Naravno, svi sanjaju o tome, o tome da budu neko i nešto postignu. Ali naravno, kao što znate, kad ste mladi, ne razmišljate previše o stvarima. U to vrijeme nisam mislio da je to čak moguće napraviti u karijeri – tako da zapravo nikada nisam mislio puno o tome. ”

Ali postalo je moguće. I uskoro počinjete profesionalno igrati u Bosni. Kad ste počeli razmišljati da ste možda dovoljno dobri da ne biste imali samo karijeru u svojoj zemlji, već biste mogli ići dalje u Evropu? Ili se to dogodilo nikad dok se nije postalo stvarnost?

“Ne znam, da budem fer. Znate, imate uspona i padova, pogotovo kad sam bio mlađi – u mojoj zemlji uvijek se radilo o starijim igračima. Uvijek bi vam govorili: “Još si mlad …”. Tako da nije uvijek bilo lako dobiti šansu za igrati.

“Gledajući unazad, ne znam – možda u to vrijeme nisam bio dovoljno dobar, ili su moždas samo favorizirali starije igrače. Ali, na kraju, ključan trenutak u karijeri desio mi se kada sam se preselio u Češku sa istim trenerom koji je bio i trener u mom klubu u Bosni,a to je Jiri Plisek. Kada se nakon nekoliko mjeseci vratio u Češku, nazvao me je i otišao sam njemu jer sam bio siguran da mogu dosta toga napraviti, a naravno i da mogu podići svoju karijeru odlaskom u drugu zemlju. Definitivno, tamo mi je pruženo više mogućnosti za napredak i rad na karijeri.”

Je li to bio vaš prvi odlazak od kuće? Koliko vam je bilo teško? Sada već možete reći da ste živjeli u puno različitih zemalja, da govorite više jezika … ali je li to bio prvi kulturni šok?

“Da, mislim, imao sam 19 godina, možda 18 i pol. Ne sjećam se tačno. Mislim da je bilo ljeto 2005. I, da, očito je to bilo prvi put da sam napustio kuće na duže vrijeme. Nije mi bilo lako, mojim roditeljima nije bilo lako – ali takav je život. Odlaskom sam, ipak, postao čovjek jer sam se morao suočiti s toliko stvari o kojima ranije nisam ni razmišljao. ”

Ostatak intervjua sa našim ‘dijamantom’ pogledajte na OVOM linku. (Tuzlanski.ba)