Informacijom da je predsjednik UO FK Sloboda Azmir Husić donio odluku o podnošenju ostavke na tu funkciju, u Tuzli je među ljubiteljima fudbala nastala prava pometnja. U nevjerici su navijači čitali vijesti na internet medijima i odlučno krenuli spremati plan kako bi čovjek koji je preporodio Slobodu ostao u klubu. Jedan od prvih koraka bio je pokretanje Facebook stranice “Podrška za Azmira Husića“ koja svakog momenta broji sve već broj članova. Navijači na društvenim mrežama iznose svoje stavove, upućuju kritike, traže krivce… U prilogu prenosimo i otvoreno pismo Mirze Šehanovića koje će dirnuti svakog iskrenog ljubitelja kluba sa Tušnja: 

Dragi Azmire,

Pišem ti ovu molbu u svoje lično, ali i u ime svih tuzlaka, zaljubljenih u Slobodu.

Neću te persirati iz dva razloga:

1. Mlađi si od mene;
2. Nekako si mi postao blizak, iako se nikad nismo upoznali- drag si mi. Cijenim sve ovo što činiš za moj voljeni klub, ne daj Bože da zatreba- krvi bih ti dao.Ma kakve krvi, bubreg, majke mi!

Kratka uvertira zbog čega Slobodu ljubomorno čuvamo i nikom je ne damo:

Tuzla je rudarski grad. Industrijski, radnički… Drugim riječima, grad običnih, normalnih ljudi. Svaka sredina iznjedri velikane, tako se mi možemo pohvaliti velikim Mešom i Ismetom, neponovljivim Mirzom Delibašićem i Mustafom Hukićem, najboljom košarkašicom i rukometašicom Evrope, Razom i Cecom. Znamo i pjevati, imamo Nedžada i Muhameda, podjednako smo dobri i u glumi, reprezentuju nas Vlado, Emir i Meliha. Dobri smo u svemu. Mali osvrt na nabrojana imena ukazuje na veliki vremenski jaz. Osim Mirze Teletovića i Muhameda Mešića, nemamo puno mlađih heroja koji se mogu ubaciti u ovo “poznato i priznato” društvo. Razlog vidim u maćehinskom odnosu odgovornih prema vrhunskim sportistima, glumcima, muzičarima, matematičarima… Talentima, uopšte.

Sve što je valjalo u ovom gradu, uništeno je. Nestalo, iščezlo, uvenulo. Košarkaški klub “Sloboda- Dita” momački se borio protiv Cibone, Jugoplastike, Partizana, a sad ga više nema. Već dugo vremena plete se mreža i oko fudbalskog kluba. Ispali smo u drugu ligu, a svoje igrače smo dočekali iskrenim, gromoglasnim aplauzom. Zajedno smo plakali, jer smo znali da će, kad tad, doći vrijeme kad ćemo zajedno pjevati, smijati se i slaviti. Dar s neba nam je došao u vidu tebe, Azmire. Animirao si grad dovođenjem Ćire Blaževića na kormilo kluba. Živjeli smo neki svoj san, povratak u Premijer ligu, gdje nam je svakako i mjesto. Navijači k'o navijači, mi bi odmah da osvojimo titulu, pa da izborimo kvalifikacije Lige prvaka. Ti si nam na skupštini fino objasnio četverogodišnji plan, gdje je prve i druge godine cilj vraćanje dugova, formiranje stabilnog kluba i rukovodstva, a onda za stoti rođendan naše Slobode- izlazak u Evropu.
Gle čuda! Doveo si velikog stratega, Musemića, koji je posložio kockice već ove sezone. Uprkos averziji nogometnog saveza, naša Sloboda je lider na tabeli. Java ljepša od sna.

Međutim, juče se sve okreće naglavačke. San svih snova kao da postaje košmar. Do nas dopire vijest da želiš napustiti Slobodu, dati ostavku na poziciju predsjednika FK Sloboda, funkciju koju časno obnašaš. Sačuvaj nam molim te na okupu Pirića, Zebu, Ahmetovića i društvo, dobri su momci, najbolji.

Pošto znam da si mangup, nastavak moje molbe ću ti pisati u tom žargonu:

Majstore, zar nisi od prvog trenutka shvatio da se hvataš s vukovima za vrat? Znao si da je tvoje mjesto užareno do usijanja, da će te oni koji te najviše tapšu po ramenima, htjeti “pokopati”. Iz aviona se vidi da “evropska” Sloboda nekima ne odgovara, da će učiniti sve da je poljuljaju, razbiju, unište. Pokušaj da barem na tren pomisliš na nas, iskrene navijače i simpatizere Slobode. Ako ti nije jasno koliki broj ljudi te podržava, zakaži neki skup na stadionu ili na nekoj njivi u 2h ujutro, nađi najhladniju noć, pa ćeš vidjeti rijeku tvojih obožavatelja. Volimo te jer si uložio svoje srce, novac i strast da dovedeš Slobodu na pobjedničke grane. Sad je naša dužnost i obaveza da te privolimo da ne odustaješ. Lako je odustati, time upravo činiš na volju svojim protivnicima, a ja garantujem da u tebi radi inat koji to neće dozvoliti.

Nije tajna da voliš kocku, i ti si čovjek od krvi i mesa, daću ti sljedeći primer: rulet se sastoji od dvije boje, omiljene i tebi i nama. CRVENA i CRNA… Da ukinu jednu od njih, rulet bi izgubio smisao…  Cijela država nas naziva “CRVENIM”, tvoji dušmani žele da nas zaviju u “CRNO”, a mi samo ne damo da se te dvije boje ikada razdvoje… Azmire, prava raja te poštuje, voli i treba!!!

– S poštovanjem, Mirza Šehanović