Iako nam pojmovi poput putovanja kroz vrijeme i teleportacije izgledaju kao naučna fantastika koja se nikada neće ostvariti, istraživači sa sveučilišta u Glasgowu i Londonu tvrde da će današnja djeca tokom svog života svjedočiti tim događajima i scenama koje smo do sada mogli vidjeti samo u ‘Zvjezdanim stazama’ i filmovima poput ‘Povratak u budućnost’.
‘Dobra stvar vezana uz teleportaciju jest da ne postoji niti jedan zakon koji bi pokazao da je ona nemoguća te predviđam da će teleportacija kakvu danas viđamo u filmovima postati svakodnevna stvar do 2080. godine’, komentarisala je za The Telegraph Dr. Mary Jacquiline Romero sa sveučilišta iz Glasgowa. Dodala je kako će teleportacija ljudi, atom po atom, biti jako složena i teška, ali vjeruje da će napredak fizike, hemije i molekularne biologije ubrzati njen razvoj.
Osim što bi se mogli prebacivati s jednog mjesta na drugo, ljudi bi u budućnosti mogli i – putovati kroz vrijeme. Naučnik Colin Stuart kaže kako je putovanje kroz vrijeme, odnosno u budućnosti već postignuto, ali u jako malim količinama (0,02 sekunde), ali do 2100. godine to bi razdoblje putovanja u budućnosti moglo iznositi i nekoliko sedmica. Ako putujete kroz svemir brzinom od deset posto brzine svjetlosti kroz razdoblje koje se vama čini kao šest mjeseci, na Zemlji će proći šest mjeseci i jedan dan – što je u biti putovanje u budućnost od jednog dana. Ako putujete tom brzinom deset godina, otputovat ćete oko tri sedmice u budućnost, objasnio je Stuart princip putovanja kroz vrijeme.
Još jedna stvar koja je danas u sferi naučne fantastike, a koja bi se uskoro (možda već za deset ili dvadeset godina) mogla početi primjenjivati u svakodnevnom životu jest tzv. nevidljivi plašt iz Harry Pottera. Tako barem tvrdi profesor fizike sa sveučilišta u Londonu Chris Phillips koji kaže da je jedan od načina stvaranja takvog nevidljivog plašta korištenje adaptivne kamuflaže, odnosno projiciranje pozadinskih objekata ili osoba u prednji plan kako bi se stekla iluzija nestajanja, piše Zimo.co
Već su stvorene osnovne verzije ove tehnologije, ali glavni problem u daljnjem razvoju jest struktura vlakana adaptivne kamuflaže koji bi se u budućnosti trebao riješiti razvojem 3D printera koji ‘omogućavaju korištenje materijala koji su nam prije bili nezamislivi’
