Ponedjeljak, 26. Oktobra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Hrvati, IT kompaniju prodali za 148 miliona dolara: ‘Kad smo počinjali, nismo imali ni za dva mobitela za testiranje…‘

Još smo prošle godine najavili da će biti isplata ljudima koji drže udjele. Uz to, svi su naši zaposlenici dobili i 13. platu, piše Jutarnji.hr.

I, kakav je osjećaj?

– Isto – kaže Zoran kulerski popravljajući majicu preko tetovaže na desnom mišiću.

– Ma nije se ništa puno promijenilo. Ovo nije bio potez “uzmi pare i bježi”. Ostajemo tu i dalje – kaže Alan, pričljiviji u dvojcu.

S velikim podočnjacima, ali nasmijani, Alan Sumina (32) i Zoran Vučinić (39), osnivači zagrebačkog gaming studija Nanobit, pristali su sjesti i ispričati za Jutarnji, sve o najvećoj transakciji u historiji domaće gaming industrije. U četvrtak, u 17 sati i 30 minuta popodne, potpisali su ugovor kojim su postali milijarderi. Odmah nakon toga vijest je eksplodirala u domaćim i stranim medijima. Švedska gaming kompanija Stillfront za njih je dala 148 miliona dolara. Kako kažu, bilo je to napetih nekoliko dana.

– Nikad se ne zna kod takvih stvari… Ima slučajeva kada se sve dogovori, a na kraju se dogovor u zadnji čas izjalovi – govori još i sad oprezno Vučinić.

Ali nema straha. To nije bio slučaj. Ugovor je potpisan, tinta se osušila. Adrenalin sada već popušta, priznaju, umor ih svladava, nisu spavali danima. Ali se ne žale.

– To, zapravo, nije loša cifra ni za kompanije u Silicon Valleyju – govori Sumina kroz smijeh. Za hrvatske pojmove to je jedna od najvećih IT transakcija u historiji, veća je tek prošlogodišnja kada je United Grupa kupila Tele2 Hrvatska za 220 miliona eura, ako baš želimo upoređivati. Međutim, Nanobit je ipak kompanija koja je osnovana prije tek 12 godina, s dva računara, jednim mobitelom i radnim stolom, a uz to se specijalizovala za mobilne igre za žensku publiku.

  • Ponude sa svih strana

    A kako je došlo do prodaje? Kako kaže Vučinić, prodaja kompanije bila je logičan korak u razvoju kompanije. S trenutnim su kapacitetima dostigli plafon. Imaju 125 zaposlenika, 20-ak mobilnih igara vani, a ovu bi godinu, prema sadašnjim procjenama, trebali završiti sa 460 miliona kuna (oko 60 miliona eura) prihoda. No za daljnji razvoj morali su napraviti radikalnu promjenu. Imali su nekoliko strategija.

    – Jedna je bila da mi akviziramo kompanije za koje nam se čini da imaju potencijala i da se tako širimo, ali za to nam je trebalo kapitala. Izlazak na burzu? Razmišljali smo i o tome, ali onda bismo se više morali baviti dioničarima, a manje poslom kojim se zapravo želimo baviti, a to je razvoj igara. Također, tu je bila i opcija da prodamo kompaniju i tako postanemo dio neke veće organizacije – objašnjava Sumina.

    Nisu se htjeli prodati pošto-poto. Znali su vrijednost svoje kompanije i kako stoje na tržištu. U prosjeku, pričaju, svake bi godine dobili nekoliko ponuda, što ozbiljnih, što neozbiljnih.

    – Bilo ih je iz Kine, Poljske, ma sa svih strana. Ali mi smo se uvijek držali toga da ćemo prodati kompaniju samo onoj kompaniji koja bude odgovarala našoj kulturi i onome što mi radimo – ističe Vučinić.

    Švedski Stillfront, kompanija koja pod sobom drži čak 15 gaming studija, od Kalifornije, Kanade do Ujedinjenih Arapskih Emirata, veliki je globalni igrač koji se bavi free-to-play igrama. S nanobitovcima su, kako kažu, kontaktirali za vrijeme karantene i pregovori su počeli. Naravno, ovakve transakcije rijetko idu na “Bok! – Bok!”, a sve se odvijalo preko konsultantskih kompanija. Pravnici Latham & Watkinsa i finansijeri iz Aream & Co predstavljali su Nanobit, a konsultanti EY Stillfront.

    – Naravno da je bilo pregovaranja, ali i ne toliko koliko biste mislili. Oni su iskusna ekipa, jako dugo rade u gaming industriji, sve su o nama već znali što su trebali znati – govori Sumina. Šveđani su proveli dubinsku analizu domaćih startupaša, pročešljali njihove društvene mreže i finansijske podatke, ali činjenica je, dodaje Sumina, da im je trebao jedan studio specijalizovan za ovakav tip casual mobilnih igara. Takav još nemaju u portfoliju. Inače, zanimljivo je da su Šveđani posljednjih nekoliko godina u pravoj šoping-groznici. Početkom godine kupili su kalifornijski studio Storm8, koji stoji iza igre Dragon Story, za 300 miliona dolara, a godinu prije i studio za strateške igre Kixeye, isto iz Kalifornije, za 90 miliona dolara.

    – Mislim da smo mi zasad njihova treća najvrednija akvizicija. Od njih petnaest – dodaje Sumina.

    Šveđani su krajem augusta posjetili Nanobitove urede u Radničkoj, a na momke su ostavili izvrstan dojam.

    – Ma nisu neki uštogljeni tipovi, kao bankari s kravatama, jako su opuštena i prizemna ekipa. Oni su jedni od onih s kojima kada sjedneš za stol u sat vremena možeš toliko toga naučiti da se iznenadiš – uvjerava Vučinić.

    Šveđani im dali odriješene ruke

    Obojica odbacuju argumente da je iza švedske šoping-groznice zapravo strategija neutralizacije konkurencije i kupovine know-howa. Stillfront ima strategiju, ali to je strategija okupljanja, smatra Sumina. U Stillfrontu radi oko 800 radnika, imaju 40-ak igara, najviše simulacija, strategije i akcijske, a izlistani su na Nasdaq First North Premier Growth Marketu.

  • – Naravno, oni su izlistani na burzi i imaju jasan poslovni model, ali nemaju politiku miješanja u sam rad studija koji su pod njima – napominje Sumina i dodaje da je to velika prilika za Nanobit, ali i za njihove zaposlenike, da uče, rade i razvijaju se uz 800 developera i dizajnera iz raznih zemalja – Njemačke, Malte, Irske, SAD-a, Austrije, Vijetnama.

    Kako kažu, Šveđani su im dali odriješene ruke. Takva je njihova praksa sa svim akvizicijama. Gotovo svi osnivači, od svih petnaest gaming studija, još uvijek rade u svojim kompanijama pod Stillfrontom.

    – Malo je i nas to iznenadilo. Nisu nas ničime obavezali da moramo ostati u kompaniji. Možemo doslovno sutra uzeti novac i otići, ali oni su ispravno procijenili da mi nismo takvi tipovi i želimo dalje razvijati kompaniju. To je taj skandinavski model vođenja firme – kaže Vučinić.

    I dalje ostaju na istim pozicijama na kojima su i dosad bili. Sjedište kompanije ostaje u Zagrebu, u Radničkoj kao i dosad, a ostaju i svi zaposlenici. Dakle, iako se sve promijenilo, zapravo se, u smislu vođenja firme, ništa puno neće promijeniti.

    – Morat ćemo malo više razgovarati sa Švedskom, je l’ – napominje Vučinić pogledavajući prema Sumini sa smiješkom. Naravno, tu su i finansijski izvještaji koja će morati godišnje slati, ali Šveđani, kažu, računaju na to da će dvojac voditi kompaniju kao i dosad. Bili bi ludi da to ne žele. Nanobit je nekoliko godina bio jedna od najbrže rastućih evropskih kompanija. Lani su imali gotovo 200 miliona kuna (oko 51 milion KM) prihoda, uz 17 miliona kuna dobiti (oko 4 miliona KM). No samo u prvoj polovini ove godine napravili su malo čudo, 236 miliona kuna (oko 61 milion KM) prihoda uz 44 miliona kuna (oko 11 miliona KM) operativne dobiti.

    Uglavnom, prvi novac, okruglih 100 miliona dolara, na njihove račune sjeda 30. septembra. Party imaju u pripremi za iduću subotu, četiri dana prije. No, osim osnivača, još će barem dvadeset vodećih ljudi postati milioneri. Naime, iako nemaju klasični menadžment, kažu, imaju ljude, programere, dizajnere, voditelje odjela koji su s njima od početka. Svi su oni imali udjele u kompaniji imajući povjerenje da bi se kompanija jednog dana mogla prodati za opake novce. E, bili su pravu. Kako je Stillfront, u prvoj fazi, preuzeo 78 posto kompanije, tako su u rukama Šveđana završili i sitni udjeli čelnih ljudi koji će zauzvrat dobiti 50 miliona kuna (oko 13 miliona KM).

    – Da, da ne bi ispalo da su samo osnivači zaradili, još smo prošle godine najavili da će biti isplata ljudima koji drže udjele, a to su zaposlenici koji su s nama jako puno godina. A, uz to, svi su naši zaposlenici dobili 13. platu – napominje Sumina.

    Kiša novaca u Nanobitu. Filmska priča. A govori se da su krenuli od nule. Dva računara, bez kapitala, bez ureda. Je li to istina?

    Kad tako kažeš, zvuči gotovo romantično, ali bila je to muka – prisjeća se Sumina, koji je 2008., kad su pokrenuli posao, još studirao na FER-u.

    Uglavnom, priča o dva računara je istinita. Kupili su tada dva MacBooka kako bi mogli raditi mobilne igre za iPhone. Nisu bili jeftini tako da im nije ostalo dovoljno novca za bilo šta drugo. Ured, primjera radi.

  • – Sjećam se da smo morali kupiti mobitele da igre testiramo, ali kako nismo imali novaca, ja sam kupio samo jedan na dvanaest rata. Bio je to iPhone i koštao je 3500 kuna, ogroman novac u to vrijeme – prepričava Vučinić.

    Uz to, kako su tek osnovali firmu, telekom baš i nije imao povjerenja u dvojicu koja su tvrdila da će praviti igre za mobitele, pa su zatražili da ostave hiljadu kuna (oko 260 KM) pokrića, za svaki slučaj.

    Jeste li dobili novac nazad?

    – (smijeh) Jesmo, na kraju – govore.

    Okej, radite igre, ali šta još

    Prvo su napravili mobilnu aplikaciju koja je korisnike savjetovala kako držati dijetu i zdravo živjeti. Nisu imali prevelika očekivanja, ali aplikacija se pokazala kao hit. Prodavali su je za tri dolara, a u godinu dana skinuta je 300.000 puta. Aplikaciju je spominjao New York Times i Harvard Health Publication. Nakon što su tu zaradili novac, odlučili su se proširiti na tržište mobilnih igara, koje se tek počelo razvijati. Prva je bila Fashion City u kojoj je ideja pokrenuti svoj butik i prodavati odjeću.

    – Mislim da smo zapravo bili prvi koji su ozbiljno krenuli s takvim lifestyle i casual igrama za mobitele – kaže Sumina.

    Naime, sve njihove igre, a najpopularnije su My Story, Hollywood Story i Tabou Stories, imaju elemente koje uglavnom privlače žensku publiku, bila to ljubavna priča, moda, seks. Za sve one, a ima i takvih, kojima to djeluje neozbiljno, ovo su brojke: prisutni su u više od 150 zemalja svijeta, njihove igre ukupno su preuzete više od 145 miliona puta, a na mjesečnom nivou ih igra više od 10 miliona aktivnih igrača sa svih kontinenata.

    – Kad smo prije govorili čime se bavimo, pitanje je uvijek bilo isto: “okej, radite igre, ali što još…?” – priča Sumina kroz smijeh. To ih nikada nije naročito pogađalo. Da jest, sada si to ne bi oprostili.

    Što se planova tiče, momci najavljuju novu igru do kraja godine. Još se sve drži u tajnosti, a o tome kako će ta igra biti prihvaćena od publike ovisi i cifra kojom će Stillfront kupiti preostali udio. Naime, za 78 posto do kraja septembra će dati 100 miliona dolara, s time da će 30 posto sredstava biti isplaćeno u dionicama Stillfronta. U drugoj fazi koja bi trebala biti okončana 2022. godine Nanobit će dobiti i preostali iznos, odnosno 48 miliona dolara, što ovisi o kretanju dobiti. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje