Evropska asocijacija plastičnih hirurga dobila je novog predsjednika. To je stručnjak svjetskog kalibra, prvi koji je izvršio transplantaciju podlaktica i šaka sa mrtvog pacijenta, prvi koji je uradio rekonstrukciju donje usne s mišićem sa natkoljenice i ekspert kojem će 28. juna pripasti velika čast da u Londonu, pred Britanskim kongresom, održi čuveno predavanje “Gillius Lecture”, posvećeno engleskom hirurgu Sir Haroldu Gilliusu, koji se smatra “ocem plastične hirurgije”. A kada Britanci nekome ukažu tu čast, onda za nju treba i te kako dobar povod.

To je Milomir Ninković, vizionar koji je svoje revolucionarne ideje uspio pretočiti u stvarnost i osmisliti nove metode liječenja. Čovjek čija je fascinantna karijera počela nakon što je stekao diplomu Medicinskog fakulteta u Sarajevu i specijalizirao plastičnu hirurgiju.

Ninkovića, rođenog 1957. godine u Sarajevu, rat je odveo daleko od rodne grude, prvo u Innsbruck, gdje je nastavio stručno usavršavanje, da bi završio na minhenskoj klinici Bogenhausen, gdje je, zbog neuobičajenog pristupa rješavanju problema, stekao reputaciju jednog od najboljih evropskih stručnjaka za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju. Tamo je šef Odjela za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju.

Funkcija mi je došla po logici stvari

U razgovoru za Al Jazeeru, Ninković je ocijenio da izbor za predsjednika Evropske asocijacije plastičnih hirurga predstavlja svojevrsnu krunu svega što je uradio tokom karijere.

– Ukoliko u ovoj struci želiš nešto posebno, onda je to – to. Biti predsjednik Evropskog udruženja plastičnih hirurga je najviše što se u Evropi može postići i iznimna mi je čast što sam uspio u tome i što ću imati priliku na svjetskoj sceni predstavljati dostignuća sa našeg kontinenta. Ne mogu reći da je ova funkcija ono što sam priželjkivao od dječačkih dana, no ako čovjek nešto dobro radi, naravno da zaslužuje i nešto više. Jednostavno, došlo je po logici stvari – kaže Ninković.

Na pitanje hoće li se, i koliko, promijeniti njegove obaveze, sarajevski stručnjak s minhenskom adresom je istaknuo da će njegova primarna misija ostati vezana uz kliniku u Münchenu.

– Neće se promijeniti mnogo, jer je to više reprezentativna uloga. Sekterat asocijacije je taj koji će obavljati veliki dio poslova, a ja ću, kao predsjednik, biti angažovan na prezentacijama i predavanjima. Uskoro ću u Chicagu imati priliku održati predavanje pred američkom asocijacijom – priča Ninković.

Uspon Ninkovića od studija u Sarajevu, koje je, zahvaljujući uglednim stručnjacima Borisu Staroviću i Đorđu Šućuru, prije rata važilo za priznat centar plastične hirurgije, do mjesta jednog od najboljih i najcjenjenijih hirurga za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, može biti dobra paralela aktuelnoj situaciji u Ninkovićevoj domovini. Bosna i Hercegovina iz godine u godinu ostaje bez medicinskog kadra, koji posao i sreću pronalazi u drugim zemljama, u kojima se njihovo znanje cijeni (a i plaća) više. I ne samo Bosna i Hercegovina, već je to slučaj i u Hrvatskoj i Srbiji.

– Na klinici u Münchenu se više priča naš, nego njemački jezik. Po mom mišljenju, to je tragedija. Bijeg mladih i perspektivnih kadrova, ne samo medicinskih, već, kako vidim, iz mnogih različitih struka, velika je greška politike. A sve je počelo raspadom bivše države, nakon kojeg je nekadašnja zajednica počela ostajati bez najškolovanijih kadrova. To je nešto što ne mogu shvatiti – govori Ninković, koji o medicinskim radnicima iz Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske i Srbije, ima jako visoko mišljenje.

Moj najveći uspjeh

Dovoljno je samo se malo zavući u internetska prostranstva da biste se upoznali s uspjesima Milomira Ninkovića, no jedan zauzima posebno mjesto u njegovom srcu.

– Ima dosta toga što mi je važno, prije svega zahvata koji nose ime po meni, ali najznačajnijom smatram novu metodu rekonstrukcije donje usne. Prije 19 godina u Innsbruck mi je došao mladić od 25 godina kojem je morala biti odstranjena donja usna. Nije mogao niti jesti, niti piti… Ništa… Bila bi najnormalnija stvar da smo mi to “zakrpili”, kao što se to obično i radilo, no pokušao sam pronaći alternativno rješenje i uspio u tome. Mišićima sa podlaktice smo uspjeli uspostaviti dinamiku i funkciju usne. Za neko vrijeme ne samo da je normalno pričao, jeo i pio, već je taj momak mogao čak i zviždati. Kada sam tog momka 2016. godine doveo na Kongres, svi su bili fascinirani koliko je daleko otišla rekonstruktivna hirurgija u smislu funkcionalnosti – kaže Ninković.

Nakon demonstracije ove metode, Ninković je u SAD-u dobio nagradu. (Al Jazeera)