Godinu dana nakon što su vlast u Afganistanu preuzeli Talibani, broj spontanih pobačaja i smrti novorođene djece u pokrajini Badakhstan gotovo se udvostručio, upozoravaju lokalni doktori.

Sredstva iz drugih zemalja kojima se finansira zdravstveni sistem u Afganistanu zamrznuta su prošlog augusta.

BBC-jeva dopisnica Yogita Limaye posjetila je rodilišta u Badakhstanu i posvjedočila stravičnoj patnji žena koje nemaju pristup lijekovima protiv bolova, primorane su dijeliti krevete, a doktora je premalo.

U takvom okruženju, neke novorođene bebe preživljavaju usprkos svim izgledima, ali, nažalost, mnogo priča završi tragično.

Pristup na odjel imaju samo ženske zaposlenice. Okupljaju se oko žene u kritičnom stanju, kojoj je vodenjak pukao prerano. Pomaže joj jedina doktorica u bolnici, Sayeeda Harakhat, a njena beba odvedena je na intenzivnu njegu. Očitali su slabu aktivnost srca, ali beba nije disala. Zbog toga su pozvale muškog doktora. Uspjeli su je stabilizirati nakon pola sata napora. Doktori novinarki kažu da djevojčica sada ima velike šanse za preživljavanje.

„Ovakve scene ovdje su svakodnevne,” kaže Limaye.

Usred radne sedmice, svi zaposleni bili su u bolnici da se pobrinu za pacijente, ali ovdje radi samo jedna ženska doktorica i pet medicinskih sestara, a bolnica je zadužena za liječenje više od 200.000 ljudi.

Nakon samo jednog dana, djevojčici se stanje pogoršalo. Nisu je uspjeli spasiti.

Teško je zamisliti kako je to voziti trudne žene po neasfaltiranim, poljskim cestama od jednog do drugog mjesta, u očajničkoj potrazi za liječničkom njegom.

Limaye je razgovarala s muškarcem koji je upravo to morao učiniti prije nekoliko mjeseci. Sher Bahadur svoju je sestru doveo u dvije različite zdravstvene ustanove; obje su je odbile primiti. Umrla je na putu do treće. Sada se on brine za njenu petogodišnju kćer, čiji otac radi u Iranu.

„Da imamo normalne klinike i dobre ceste, ne bih izgubio sestru,” kaže Bahadur. „Put je bio predalek. Šta će sada biti s mojom nećakinjom?”

Bahadur je želio svoju sestru dovesti u bolnicu u Faizabadu, glavnom gradu pokrajine.

„Po cijeloj bolnici vidimo prepune sobe, žene dijele krevete,” govori Limaye.

U posebnim sobama leže žene koje su doživjele spontani pobačaj.

„Doktori nam kažu da se broj spontanih pobačaja udvostručio u odnosu na prošlu godinu,” kaže novinarka.

Stres i glad

Glavni uzroci su, kaže, stres i glad. Jedna žena, Aziza, ispričala je što jede svaki dan.

„Ujutro pijem čaj s mlijekom, za ručak popijem čaj, a za večeru pronađemo nešto za skuhati,” govori. „Na dan kad sam pobacila, u kući nije bilo hrane. Išla sam do rođaka da posudim nešto brašna ili riže. Dugo sam hodala, bila sam gladna. Osjetila sam slabost i počela krvariti.”

Na spratu iznad njene sobe, broj prerano rođene djece također je u oštrom porastu.

Jedan dječak rođen je dva mjeseca prerano. Još uvijek nema ime.

Doktori i sestre potpuno su iscrpljeni, a zabrana srednjih škola za djevojčice koju su uveli Talibani znači da im niko novi neće doći pomoći.

„U prošlih godinu dana, žene u Afganistanu pretrpjele su niz tragedija. Izravne posljedice najvidljivije su upravo u rodilištima širom zemlje,” zaključuje Limaye. (N1)