Hamasov napad na Izrael 7. oktobra ostavio je u šoku cijeli svijet jer smatralo da se nešto slično jednostavno nije moguće, s obzirom na silnu vojnu moć koju Izraelci imaju, posebno u smislu obrane, detekcije i prevencije.

Također, smatralo se da pripadnici Hamasa u Gazi nemaju potrebnu logistiku, sredstva i vojnu snagu izvesti išta slično. Posebno na način da niko ne sazna za tako opsežan plan doslovno do trenutka kad je on već bio u toku. A tad je bilo kasno…

Asharq Al-Awsat je saznao kako se u tome uspjelo. Naime, prema njihovim navodima, samo su petorica vođa Hamasa znala puni opseg plana invazije, a konačnu odluku o napadu donijeli su samo dan prije.

Izvješće, koje se poziva na palestinske izvore bliske vodstvu Al-Qassam brigade, tvrdi da su odluku i vrijeme napada donijela samo petorica pojedinaca – Yahya Sinwar, vođa Hamasa u Gazi; Muhammed Deif, vođa brigade Al-Qassam; Muhammed Sinwar; Rouhi Mushtaha, vođa Hamasa blizak Sinwaru; i Ayman Nofal, bliski suradnik Deifa i bivši šef obavještajnih službi Al-Qassama.

Iznenađujuće, na popisu se nisu nalazili vođa Hamasa Ismail Haniyeh, njegov zamjenik Saleh al-Arouri ili Marwan Issa, koji se smatra ključnim dijelom unutarnje trojke Hamasa u Gazi, trenutno zadužen za ratne napore i otmice.

Prema izvješću, operacija nazvana “Al-Aqsa Flood” započela je sa samo 70 boraca, koji su prešli izraelsku granicu srateškim detoniranjem pripremljenih eksploziva kako bi probili debele zidove.

Zatim su koristili motorne zmajeve i padobrane kako bi postavili borce iza, iznad i oko izraelskih lokacija. Sudionici su odabrani iz elitnih postrojbi Hamasa iz različitih područja Gaze, svi su prošli obuku tokom godina, ne znajući tačno za što se obučavaju. Zanimljivo, plan je započeo još 2014., a ažuriran je 2021. godine.

Nakon specijalne obuke, članovi elitnih postrojbi prisegnuli su na čuvanje tajne o posebnoj obuci i suzdržavanje od rasprave o planovima, iako još uvijek nisu znali vrijeme ili puni opseg planova. Njihova je obuka posebno bila usmjerena na prodiranje u židovska sela na jugu.

Čak ni mnogi istaknuti zapovjednici Hamasa nisu bili svjesni detalja ili planova napada. Svaki od njih dobio je detalje koji ih se tiču, no nisu znali širu sliku. Sve to izvelo se kako ne bi došlo do curenja informacija. Zato je IDF ostao zbunjen. Imali su neke dijelove tih “rascjepkanih” planova, ali nisu ih shvatali ozbiljno. Jer, nisu na taj način tako ni djelovali. Više su se činili kao neka neizvediva ideja, pusta želja.

Dakle, lideri Hamasa mislili su na sve, od načina izvedbe do načina na koji funkcioniraju izraelske tajne službe. Potpuno su ih zbunili, a vođama specijalne jedinice Al-Qassam brigade više detalja iznijeli su samo tri dana prije napada.

Ali, ni tad se nije znalo kad će tačno krenuti napad, niti su vođe znali išta osim onoga što je zadatak koji moraju provesti sa svojim borcima. Oni zaduženi za raketiranje Izraela znali su kad moraju početi ispaljivati stotine raketa i gdje ih moraju ispaljivati. Zaduženi za rušenje zidova također su znali svoj dio plana, kao i oni koji moraju potom krenuti u invaziju. Ciljano se birao 7. oktobar kad je bilo poznato da će biti najmanje stražara, zbog blagdana Simhat Tore.

Ipak, u toku samog napada, plan se potpuno izmijenio. Ni uz najveći mogući optimizam, lideri Hamasa nisu mogli očekivati uspjeh koji su postigli. Prvobitno, trebalo je zarobiti što više vojnika na granici i možda ući u neka sela. Ali, kad se vidjelo kolikom brzinom se uspijeva prodirati na širi izraelski teritorij, poslano je još boraca, koji nisu znali ništa o akciji, samo da moraju napraviti što veći kaos. Zato je i došlo do toliko krvoprolića, koje uopće nije bilo planirano u tolikom opsegu.

Vjerojatno i zato što se nije računalo na festival i toliki broj civila na jednom mjestu.