Izbjegličke muke, težak put i tužne sudbine, poslednjih mjeseci glavna su tema u svjetskim medijima.
Njihove životne priče, kako i sami oni govore, otkrivaju surovost i neizvjesnost života s jedne, dok s druge strane, izbjegličke sudbine, kako kažu, pokazuju “da je čovjek tvrđi od kamena.”
Svoju životnu priču za Anadolu Agency (AA) ispričale su mlade izbjeglice, Arzu (19) i njen dvije godine mlađi brat Muhammed (17) . Oni su na svoj “put spasa” krenuli iz Irana, zemlje koju su napustili još prije pet godina, zbog, kako kažu, mnoborojnih problema i nedaća, ali su spremni rizikovati mnogo kako bi sebi obezbijedili bolji život, u kojem je rat prošlost.
Umorni su od dugog i teškog putovanja, Arzu i Muhamed, nakon kratkog predaha u Makedoniji, nadaju se da će i pored svih poteškoća stići do željene destinacije.
“Želimo ići u Njemačku ili Švedsku. Nikada nisam bila u Afganistanu, 15 godina smo živjeli u Iranu, a zatim smo napustili ovu državu jer smo imali mnogo problema. Moj brat nije mogao ići u školu. Želimo ići u Evropu i nastaviti obrazovanje“, kazala je novinaru AA devetnaesgodšnja Arzu. Njen mlađi brat Muhammed kaže da se ne osjeća baš najbolje. Obrazovanje je njegov prioritet, iako ga je zbog teških okolnosti morao prekidati.
“Do petog razreda sam se školovao u Iranu, a zatim država mi nije dala da nastavim školovanje. Nismo imali šanse da se krećemo, zbog toga i želje za boljim životom krenuli smo na ovaj put“, kazao je.
“Već 25 dana putujemo još uvijek nismo stigli baš daleko. Želim da pobjegnem od problema. Stanje naroda u Afganistanu je veoma loše, dugo godina traje rat. Moji roditelji su rođeni u Afganistanu, a u Iran su otišli za boljim životom gdje smo rođeni nas dvoje“, kazao je Muhamed, pričajući o njihovoj “izbjegličkoj sudbini” budući da su njihovi roditelji morali napustiti rodnu državu, kao što to sada rade on i njegova sestra Arzu.
I Arzu je morala prekinuti školovanje, no vjeruje nastaviće da se školuje.
“Živjeli smo u Turskoj četiri godine. Moj je otac ostao u Turskoj jer nismo imali dovoljno novca“ , ističe Arzu, nadajući se da će doći bolji dani, kada će biti zajedno sa njenim ocem.
“Ukoliko budemo imali novca u budućnosti doći će i moj otac. Nisam vidjela Afganistan i u budućnosti bih željela otići i vidjeti tu zemlju“ , kaže Arzu.
“Ne znam koliko ćemo još putovati, ali želim otići u Njemačku gdje mogu bezbrižno ići u školi, ne želim raditi“ , ističe Arzu.
Muhammeda obuzima želja za Afganistanom, to je rodna zemlja njegovih roditelja, odakle je kaže, njihovo porijeklo. Nada se da će jednoga dana posjetiti tu zemlju.
“Ako završi rat u Afganistanu želio bih da posjetim tu državu jer tamo nikada nisam bio. Uostalom, svaki bi se izbjeglica želio vratiti svojoj domovini. Molim se da rat što prije završi“ , kazao je Muhamed.
