Peking, velika kineska prijestolnica i jedan od najvećih svjetskih gradova, prošle je godine zabilježio pad stanovništva prvi put u 19 godina dok se zemlja bori s demografskom krizom koja je nastajala decenijama.
Posljednji put kada je u Pekingu zabilježeno više smrtnih slučajeva nego rođenih bilo je 2003., kada se u Južnoj Kini pojavila epidemija SARS i na kraju zarazila više od 8.000 ljudi širom svijeta. Iza pada nataliteta postoji kombinacija različitih faktora:
– posljedice politike jednog djeteta koju je Kina uvela 1980-ih (ali je od nje odustala);
– promjena stavova prema braku i porodici među kineskom omladinom;
– ukorijenjena rodna nejednakost i izazovi odgoja djece u skupim kineskim gradovima.
Stanovništvo Kine se smanjuje i to će se osjetiti u cijelom svijetu. Rezultat su godine tvrdoglavog pada stope nataliteta, kao i rastuće stope smrtnosti.
Smanjenje radne snage također je potaknulo zabrinutost zbog ekonomskog pada, što bi predstavljalo potencijalni problem za ostatak svijeta, s obzirom na ključnu ulogu Kine kao druge najveće svjetske ekonomije.
Vlasti su prošle godine pokrenule plan za jačanje povlastica za porodice i ponudile porezne olakšice, međutim, mnoge aktivistice, žene i drugi kritičari rekli da to neće dovoljno riješiti duboko ukorijenjene probleme.
Frustracije su porasle tokom pandemije, a mnogim mladim Kinezima je sve veći pritisak da imaju djecu – od strane društva i vlade, a za koje mnogi kažu da su im pružili malo materijalne i emocionalne sigurnosti koja im je potrebna za odgoj djeteta.
