Nedugo nakon što je za Al Jazeeru ispripovjedio svoju izbjegličku priču – kako je ostavio porodicu u Bagdadu, krenuo tzv. balkanskom rutom te završio u Hrvatskoj, gdje je zatražio azil i nadao se pozitivnom rješenju i dovođenju porodice u sigurnu zemlju, Iračanin Hassan Al Quraishi dobio je odluku kojom mu se taj zahtjev odbija.

U rješenju koje su mu dostavili u zagrebačkom hotelu Porin, u kojem se nalazi jedno od prihvatilišta za strance u Hrvatskoj, mnoštvo je, kaže, pravnih formulacija, a jedino konkretno objašnjenje odluke jest da je u Bagdadu siguran.

“Rekli su mi da je odluka negativna. Pitao sam zašto i rečeno mi je da mogu živjeti u Bagdadu jer je tamo – sigurno. Pitao sam kako, kada su mi uzeli kuću i automobil, i porodica mi živi u kampu. Rekli su mi da na to nemaju odgovor. A druga osoba, i to iz moje ulice, ne samo iz grada, dobila je azil. Nije mi jasno kako su naši slučajevi različiti. Rekli su mi da mogu tražiti odvjetnika i dobio sam odvjetnicu koja mi je rekla da budem strpljiv. I sad čekam”, kaže Hassan.

Policijska prijava u Bagdadu

Slijedi sudski postupak na koji ima pravo, kao i na besplatnu pravnu pomoć. Najvećim razlogom za odbijenicu smatra taj što nije priložio papir kojim dokazuje da je policiji u Bagdadu prijavio prijetnje ubistvom i oduzimanje imovine.

Prijava je sada na sudu ili policiji i zamolio je majku da dođe do kopije kako bi je mogao priložiti u sudskom postupku na koji ima pravo.

“Mislim da mi zahtjev nisu odobrili jer nemam taj papir kojim sam prijavio prijetnje ubistvom i oduzimanje kuće i imovine i ko je to učinio. No, to vam se može dogoditi i bez da vam je neko prijetio pa da možete prijaviti. A moja supruga dobila je telefonski poziv da ima 24 sata da napusti kuću. Kad mi je to javila, rekao sam joj da napusti kuću da ih neko doista ne ubije. A s tom osobom, a ne znam ko je, nema rasprave”.

Supruga je sina poslala u udaljeni grad kod njegove sestre, kako mu se nešto ne bi dogodilo, a kćer je s njom u kampu. Nedavno je, tvrdi Hassan, dobila telefonski poziv i rečeno joj je da će njega ubiti ako se vrati.

Hassan sada strahuje i za njihov i za svoj život. “Ne spavam od brige, stalno mislim na porodicu i strahujem da im se nešto ne dogodi. Ne znam više što ću. Ja sam ovdje u Hrvatskoj, oni su tamo, kakav je ovo život, ne znam što da radim”.

Ispitivanje, dokazi, opće okolnosti…

Ne komentirajući konkretni slučaj, u Ministarstvu unutrašnjih poslova, čiji stručnjaci odlučuju hoće li zahtjev za azilom biti odobren ili ne, objašnjavaju da se zahtjev za međunarodnu zaštitu odbija kada se u provedenom postupku utvrdi da tražitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

“Odnosno kada se utvrdi da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, koja podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba”, stoji u odgovoru MUP-a.

Između ostalog, procjenjuje se i jesu li izjave tražitelja dosljedne, uvjerljive i u skladu s dostupnim informacijama relevantnim za odlučivanje, je li utvrđena vjerodostojnost iskaza tražitelja te je li zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili opravdao razlog zašto nije.

Prema podacima MUP-a, od  2015. do 1. avgusta 2016. zahtjev za međunarodnu zaštitu podnijela je 831 osoba. Od toga je odbijena 81, a odobreno 34 zaštita azila i supsidijarne zaštite. Od 2004. godine ukupno su odobrene 183 zaštite.U nevladinoj organizaciji Centar za mirovne studije od ranije naglašavaju da je to, uspoređujući s drugim zemljama EU-a, vrlo malo te da broj odobrenih zaštita govori u prilog tome kako Hrvatska nije otvorena za odobravanje većeg broja zaštita. (Al jazeera)