Prije koji dan na splitskom Općinskom sudu u Splitu nepravomoćno je okončan slučaj naknade štete star čak 38 godina!
A okončan je tako da država, odnosno porezni obveznici, moraju platiti više od pola miliona kuna materijalno-imovinske štete plus zakonske kamate u posljednjih 39 godina Splićaninu koji je još 1984. godine podnio tužbu protiv tadašnje države SFRJ smatrajući da je ona odgovorna jer se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo tokom služenja vojnog roka u JNA. Osim toga, država mu je sad dužna isplatiti i više od 150 hiljada kuna sudskih troškova.
Splićanin je, stoji u presudi, 1974. godine imao operaciju meniskusa desnoga koljena, a prije odlaska na služenje vojnog roka imao je problema i s drugim koljenom. Regrutna komisija u Splitu ga 1977. godine proglašava privremeno nesposobnim za vojnu službu, i to dvije godine.
U decembru 1980. godine ga ista Komisija proglašava ograničeno sposobnim za vojnu službu zbog operacije medijalnog meniskusa koljena desne noge, ali ne i zbog operacije medijalnog meniskusa koljena lijeve noge.
U JNA je upućen desetak dana poslije, i to u Pulu kao ograničeno sposoban zbog posljedica na desnom koljenu i bio je pošteđen težih fizičkih poslova. Kao vojnik u početku nije imao nikakvih tegoba s lijevim koljenom iako je obavljao sve vojničke aktivnosti, no sredinom februara 1981. počinje osjećati bolove u lijevom koljenu. Bilo je to prije 41 godinu, piše Slobodna Dalmacija.
Kako su se bolovi pojačavali, iz Vojne bolnice Pula ga upućuju u vojnu bolnicu u Split na specijalistički pregled, no tamo utvrđuju da “ne postoji ni pogoršanje, a ni poboljšanje lokalnog nalaza na oba koljena u odnosu na ranije stanje”. Vraća se u pulsku vojarnu, a ubrzo biva premješten u Šibenik, gdje mu je stanje u vezi s koljenom lijeve noge postajalo sve gore, vrlo je teško hodao, a sve su to znali i njegov komandir i kolege ročnici.
Stanje se toliko iskomplikovalo da je naposljetku bio operisan i na VMA u Beogradu.
“Ne radi se o oboljenju, već o ozljedi meniskusa lijeve noge sa svim posljedicama nakon izvršene operacije. Naime, tužitelj je dok je služio vojni rok morao raditi, vršio jutarnju gimnastiku, spavao na gornjem krevetu dvokatnog kreveta i trebao skakati s tog kreveta.
Nadalje, čistio je stubište unutar zgrade, žicao parket, odlazio na čučavac u vojni zahod i dr., pa je svaki nezgodni pokret prilikom obavljanja navedenih radnji mogao prouzročiti ozljedu meniskusa lijevog koljena – stoji u njegovoj tužbi, koju je podnio smatrajući da je tu ozljedu zadobio na služenju vojnog roka.
Dodatnu je štetu pretrpio i zato jer nije mogao zbog stanja koljena obavljati poslove trećeg i drugog časnika palube na brodu, što je radio prije odlaska u vojsku, pa je zato bio, nakon odsluženja, premješten na slabije plaćeno radno mjesto.
Općinski sud u Splitu je 2010. godine donio presudu davši mu 31 hiljada kuna nematerijalne štete, dok je zahtjev za ovih 520 hiljada kuna odbijen.
U oktobru 2013. godine splitski Županijski sud ukida presudu, da bi Općinski sud krajem listopada 2015. godine presudio u korist Splićanina, s više od 520 tisuća kuna imovinske štete s kamatom (oko 167.744 KM).
Ta je presuda potvrđena, ali, onda Vrhovni sud u novembru 2020. godine ukida presude i predmet vraća na ponovno suđenje, koje je, evo, sad okončano u korist Splićanina.
