Splitskim ulicama vozi narančasti autobus iz 1981. godine. Josip Matulić kupio ga je iz ljubavi, a sada besplatno vozi građane kada uhvati slobodnog vremena jer inače radi kao vozač u javnom gradskom saobraćaju.

Neki zabunom misle da je riječ o redovnoj liniji. Mladi zaljubljenik u retro autobuse platio ga je 2.500 eura i obnovio ga.

– Iskreno, od kad znam za sebe volim autobuse. Vozio sam se kao dijete svaki dan, a da nisam nikamo trebao ići. Samo bih ušao s pokaznom i vozio se. Nemam nekog konkretnog razloga zašto ih volim, govori Josip za HRT.

– Možda zvuk, ne znam kako bih to objasnio, dodaje.

Mama i tata nisu rekli ništa, navikli su već, kaže Josip.

– Ja baš volim autobuse i to je isto normalno. U Njemačkoj ima dosta ljudi koju su sebi uzeli autobus za gušt, da bi ga sačuvali, da bi se provozali, dok to u nas nije neki običaj pa to izgleda čudno, a zapravo nije, kaže Josip.

Prilika se ukazala kada je dubrovački gradski prijevoz obnavljao svoj vozni park.

– Libertas Dubrovnik objavio je da prodaje jednoga svoga i nekako mi se učinilo da je to zadnja prilika, govori Josip.

– Meni se odmah svidjelo čim sam čuo taj zvuk, kaže.

– I nakon par dana zovu me da je ponuda prošla.

Registracija ovog autobusa nije baš mala, ali je registrirano kao povijesno vozilo. Uostalom, ovo zadovoljstvo za Josipa nema cijenu.

– Za gušt se provozam. Isto tako mi je gušt stati na sv. Franu i ko se zainteresira od ljudi, kome je zanimljivo, povedem i njih u đir, tako da ne guštam samo ja, kaže.

– Jedan put na Zapadnoj obali ušao je jedan stariji čovjek, vadi onu elektronsku karticu i gleda gdje će se prijaviti, prisjeća se Josip.

Imao je, kaže, sreće da je autobus bio u super stanju kad ga je kupio. Održavat će ga na životu dok god može.

Uostalom, svako ima pravo na svoje snove, koliko god drugima bili čudni. Pa još kada se ti snovi ostvare, to se zove sreća.