Amerikanci koji dolaze u Evropu često se suočavaju s kulturološkim šokovima kad moraju skinuti obuću u gostima ili kad shvate da su naručene porcije nekoliko puta manje nego kod kuće.
Studenti koji s drugog kontinenta dolaze na školovanje u Hrvatsku, sezonski radnici ili oni koji se zaustave tamo na proputovanju po svijetu po forumima izražavaju čuđenje ili se smiju razlikama – baš kao što i Evropljani to čine u obrnutoj situaciji.
“U Hrvatskoj se sve vrti oko hrane i pića. Kad dođem nekome u goste, već s vrata pitaju šta ću jesti i piti, a uobičajeno je i donijeti kakvu bocu ili neki jestivi poklon. Hljeb se jede uz svako jelo, uključujući i krompir i tjesteninu, što je također zanimljivo. Jedna od najčešćih rečenica koje čujem za stolom je: ‘Uzmi još malo da se ne baci.’ Čudi me da bacanje hrane ovdje nije zakonom zabranjeno”, piše Liam.
“U Americi ljudi voze kilometrima da bi posjetili lokalni park, a ovdje za to vrijeme završim u drugom gradu ili preko granice”, piše P. B. te dodaje kako se iznenadio kako imaju drugačiji pojam o vremenu. Kako je Evropa stari kontinent, ovdje je uobičajeno reći da je novi grad star tek 150 godina, dok je preko oceana takvo mjesto pravi starac.
“Nevjerovatno je kako je u Evropi sve maleno u odnosu na Ameriku. Ulice su uske, auti su maleni, baš kao i kuće. Neki ljudi čak žive u porodičnim kućama koje su podijeljene između različitih vlasnika! Takvo nešto u SAD-u nije tako često”, navodi forumašica.
Hrana u Hrvatskoj je ukusna, ali se mogu pronaći jela koja su itekako bizarna. Jela koja se pripremaju od želuca krava i svinja, kobasice od svinjske krvi ili puhovi (mala stvorenja slična vjevericama) koji se mogu jesti u nekim dijelovima zemlje nisu za svakoga”, piše Leon.
“Super mi je kako Dalmatinci razgovaraju. Tako su glasni i temperamentni da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim kako se ne svađaju, nego tako normalno razgovaraju o svakodnevnim stvarima. Različito im je ipak to da se ne smiju toliko kao i Amerikanci niti se trude biti jako ljubazni prilikom upoznavanja”, komentarisala je Olivia.
“Grozno je koliko ljudi puše. Na svakom koraku može se osjetiti dim, a ponekad je naći kafić u kojem se može disati nemoguća misija. Vidio sam žene koje guraju dječja kolica s cigaretom u ustima, kao i djecu od 12, 13 godina koja gase opuške po cesti”, užasnut je John.
Amerikance ovdje najviše šokiraju javni WC-i koji se plaćaju, kao i “besplatni WC na kojima zaposlenici prodaju toaletni papir” te “izvlače novac od turista u nuždi koji nemaju drugu opciju nego ostaviti novčanice ako nemaju kovanice”.
Neki komentarišu da ih “WC mafija” ne čudi jer to nije ugodan posao. U zahodskim pričama na forumima podijelili su svoje traume o ženama koje bez srama odlaze na muške toalete, a neki od njih imali su neugodna iskustva kod prijatelja jer odvod nije radio.
“Radio sam s ljudima iz raznih dijelova Hrvatske i iznenadilo me koliko postoji razlika na tako maloj geografskoj površini: od toga kako govore do samog karaktera, nevjerovatno je koliko su drukčiji”, piše Lucas.
Također, neobično im je kako Hrvati ne ostavljaju velike napojnice. “Moj prvi obrok u Zagrebu bili su ćevapčići u malom restoranu s prijateljem iz Hrvatske. Platio sam, ali nisam ostavio veliku napojnicu jer su me upozorili da u Evropi nisu toliko velike kao u Americi. Prijatelj je vidio novčanicu koju sam ostavio na stolu, zgrabio je i tutnuo mi je u džep uz riječi kako je to zaista previše”, navodi Amerikanac, piše punkufer.hr
