Ukrajinske porodice koje su uspjele izbjeći iz ratom razorenim Mariupolja ispričali su o olakšanju kada su saznali da su živi.

Vjeruje se da je do 20.000 civila poginulo otkako su ruske trupe opkolile, opkolile i bombardovale obalni grad, dok su tijela ležala na ulicama i djeca koja su umirala od žeđi, piše Mirror.

Zarobljeni stanovnici ostaju bez hrane i vode, a procjenjuje se da oko 300.000 ljudi živi bez grijanja ili struje. Prošle sedmice, male grupe su počele bježati automobilima i rizikovati da izgube život tokom bijega, umjesto da se suoče sa smrću ostajući, prenosi Tuzlanski.ba.

Maryna Boreiko je u petak dobila vijest da su njena majka i 85-godišnja baka još žive nakon što su izgubile kontakt 2. marta. Njen dečko Serhii Rozhkov vozio je 11 sati da spasi Marininu mamu Polinu Boreiko i njegove roditelje iz razorenog grada, a grupa se sklonila u Berdinask udaljen 50 hiljada. Majka i kćerka, kao i porodica su se konačno ponovo spojili u nedelju.

„Moja baka je morala da ostane, ne može da se snađe na ovako opasnom putu. Ona je kod mog rođaka. On je medicinska sestra, što me čini smirenijom. Iz Mariupolja su izašli i moj brat i njegova žena. Oni su u obližnjem selu jer su ostali bez goriva. Nisu mi mogli reći mnogo o uslovima u Mariupolju jer se plaše da će ih ruski okupatori prisluškivati.”

Marina i njen dečko pobjegli su iz svog doma u Harkovu kada je bio pogođen granatiranjem na dan kada je izbio rat, sklonivši se u prazan stan prijateljice u Krivom Rigu. Ali stanovnici Mariupolja savjetovali su svojim porodicama da ostanu na mjestu i da ne paniče.

Marketinški stručnjak je rekao: „Krivim sebe. Mogao sam insistirati da napuste Mariupolj na dan kada je počeo rat. Umjesto toga rekao sam im da će biti u redu, nemojte paničariti. I moja mama nije paničarila. Prvih dana rata čak je išla na posao.  A ona se šalila: ‘Ako odem iz grada, ko će onda primati narudžbe za toalet papir?’ Ovaj vic mi se ne čini smiješnim.””

Međutim, Marija i dalje sa nestrpljenjem čeka vijesti o svojoj 12-godišnjoj kumčeci Leri i njenoj porodici.

“Bojim se da bi moje kumče moglo biti u dramskom pozorištu koje je bombardovano. Njena porodica je živjela u blizini. Nije me briga za trg, ali se bojim da pomislim da moja slatka djevojčica možda više nije živa.”

Njena prijateljica Veronika Višnevski takođe je izgubila direktan kontakt sa svojom porodicom 2. marta, ali je u petak dobila vijest da je njena majka Lilija Malceva živa, a njene posljednje riječi bile su:

“Brinite se samo za Ukrajinu, ne mislite previše na mene. Mama mi je rekla da je pobjegla iz našeg okruga 9. marta, jer su ukrajinski vojnici došli kod civila i rekli da bi okrug mogao biti žestoko bombardovan. Napisala je da je naš okrug potpuno uništen, da nema gdje da živi, ​​a Rusija je bombom pogodila zgradu u blizini. Jedna gospođa nije mogla pobjeći jer joj je muž invalid. Prenoćili su u selu koje je okupirala Rusija. Upoznali su divne Ukrajince, koji su ih hranili i tretirali jako dobro.

Moja porodica je pokušala da plati hranu i krevet, ali su domaćini počeli da plaču. Mama je rekla da je bila izuzetno iscrpljena i da je takođe htjela da se okupa jer je već dvije sedmice bez tuširanja.”

Njena mama se sada preselila u Dnjepar, 185 hiljada sjeverozapadno od Mariupolja. Veronika i njen suprug Anton, koji je ukrajinski Jevrej, emigrirali su u Izrael prije četiri mjeseca ne sluteći da će rat doći u njihovu domovinu. Njena mama je električar u penziji koja je ostala udovica prije 20 godina i putuje sa snahom Natalijom i nećakom Fedorom, jer je njen brat Ilia pomorac i na brodu u Mississippi. (Tuzlanski.ba)