Turski grad Kilis, koji prolazi kroz veliki ispit ljudskosti, ove je godine jedan od kandidata za Nobelovu nagradu za mir, saopćila je Generalna direkcija za medije i informacije Republike Turske, prenosi Anadolu Agency (AA).

Turski grad Kilis, koji se nalazi na granici sa Sirijom, već više od četiri godine svoja vrata otvara sirijskim izbjeglicama kojih je trenutno u Kilisu više nego lokalnog stanovništva grada.

U zahtjevnom izazovu izbjegličkog vala, koji je rezultirao temeljnim promjenama na poljima kulture, infrastrukture grada te opštinskih usluga, lokalno stanovništvo, uprava i civilno društvo udruženim snagama čine sve za svoje komšije Sirijce.

Kilis, koji je krajem 2015. godine u svom centru brojao 106.293 stanovnika, danas je domaćin za više od 120 hiljada sirijskih izbjeglica.

“Poštovani članovi Komiteta, molimo da razmislite! Šta bi se dogodilo kada bi u centar Pariza, koji broji blizu 2,5 miliona stanovnika, u goste došlo više od 2,5 miliona izbjeglica koje su pobjegle od rata? Ili kada bi u centar Londona koji ima više od 3 miliona stanovnika došlo, utočište tražilo, preko 3 miliona ljudi koji bježe od rata ili nekih prirodnih katastrofa, šta bi Englezi pomislili, uradili? Ili vi, uvaženi članovi Komiteta, razmislite kada bi Oslo na postojećih milion stanovnika dodatno ugostilo još million izbjeglica? Šta mislite kakav bi bio prag tolerancije i razumijevanja? Međutim, u Kilisu se dogodilo nešto drugačije od očekivanog; ljudi su podijelili i dijele svoje poslovne i društvene prostore, svoje kuće, trgovinska tržišta… Smatram da na svijetu ne postoji sličan primjer masovne mirovne akcije poput ove”, naveo je član turskog parlamenta Ayhan Sefer Ustun u pismu poslatom Komitetu za Nobelove nagrade, u kojem je predložio kandidaturu Kilisa.

Primjeri djela ljudskosti o kojima svjetski mediji obimno izvještavaju, od različitih edukacionih kurseva, koje civilno društvo, lokalno stanovništvo i uprava Kilisa organizuju za Sirijce, koji su zbog ratnih dešavanja u svojoj zemlji utočište potražili u ovom turskom gradu, do zabavnih aktivnosti za djecu, dobrovoljnih akcija studenata Univerziteta Kilis te besplatnih zdrastvenih, obrazovnih usluga koje se pružaju gostima iz Sirije, doprinose uvećanju međunarodne podrške kandidaturi grada Kilisa za Nobelovu nagradu za mir.

Biro za stanovništvo, izbjeglice i migraciju Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (SAD) pripremio je tekst sa naslovom “Jedan turski grad, koji mnogo toga čini za sirijske izbjeglice, spreman je da bude kandidat za Nobelovu nagradu za mir”, i podijelivši ga na svom oficijelnom Twitter profilu, izjavio da podržava kandidaturu Kilisa.

Za Sirijce, koji su zbog izbijanja građanskog rata u Siriji bili primorani napustiti svoju zemlju, Turska je država u kojoj su najčešće tražili utočište. U Turskoj, koja je za potrebe raseljenih lica potrošila više od 9 milijardi dolara, danas živi blizu 2 miliona 734 hiljade sirijskih izbjeglica. Blizu 283 hiljade izbjeglica boravi u 26 visokostandardizovanih privremenih prihvatilišta, izbjegličkih kampova.

U tim centirma, koji liče na male gradove, nalaze se trgovinski centri, škole, obdaništa, prostori za kurseve, razne hobije i sportske aktivnosti, kao i jedinice za besplatne zdravstvene usluge. Jedan od najvećih takvih kampova nalazi se u dijelu Oncupinar u Kilisu. Visoki komesar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres, koji je 2012. godine posjetio ovaj kamp, rekao je da su usluge koje se pružaju kvalitete kakva dolikuje ljudskom dostojanstvu te je međunarodnu zajednicu pozvao na solidarisanje i davanje podrške kako bi se ovi visoki standardi nastavili pružati i primjenjivati u svim ostalim mjestima.

Ambasadorica dobre volje UNHCR-a Angelina Jolie, koja je zajedno sa Guterresom posjetila izbjeglički kamp u Kilisu, kazala je da nigdje nije vidjela centar poput ovoga i dodala da su “porodice, djeca jako zahvalni turskom narodu i vladi te da se nada da će i u svim ostalim mjestima, za boravak porodica koje su primorane da bježe iz svoje zemlje, biti omogućeni kampovi poput ovoga”. Iako od tada nije pružena skoro nikakva međunarodna pomoć, standardi se i dalje nastoje održati na najvećem nivou, kako u kampu u Oncupinaru, tako i u drugim prihvatnim centrima širom Turske. (Tuzlanski.ba)