Nakon evropskih izbora u Briselu će se preraspodijeliti najviša mjesta u Evropskoj uniji, a ostat će upražnjeno i mjesto generalnog sekretara NATO-a. Već su počele razne kombinacije kome će pripasti koje mjesto, a u javnosti su se pojavila i imena brojnih kandidata za najveće pozicije, javlja Anadolu.

Naime, u 27 zemalja članica Evropske unije od 6. do 9. juna održat će se izbori za Evropski parlament, a nakon njih će se također znati ko će u sljedećem mandatu osvojiti najviše funkcije u Evropskoj uniji.

Utrka je za upravljanje četiri najvažnija položaja u EU. To su predsjednik Evropske komisije, predsjednik Evropskog vijeća, predsjednik Evropskog parlamenta i visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Iako je do izbora ostalo još gotovo tri mjeseca, u javnosti već kruži široka lepeza imena koja se posve otvoreno ili između redova utrkuju za jedno od ovih mjesta.

Pobjednik ove utrke za uticajna i dobro plaćena radna mjesta vjerovatno će se znati nakon dva samita EU-a 18. i 27. juna, na kojima će sudjelovati čelnici svih 27 država članica Unije.

U ovoj zagonetki bit će potrebno barem pokušati uzeti u obzir nekoliko kriterija, uključujući političko opredjeljenje kandidata, podršku čelnika najvećih država, kao i spolnu i geografsku zastupljenost, a povrh toga, pronaći balans tako da nova lica odražavaju i odnos snaga koji će se pojaviti nakon izbora .

Aktualna predsjednica Evropske komisije je Njemica Ursula von der Leyen, koju je prije nekoliko dana ponovno izabrala politička grupacija Evropske pučke stranke (EPP), kojoj pripada u Evropskom parlamentu da bude vodeći kandidat za tu poziciju. Von der Leyen je tako na korak do novog petogodišnjeg mandata na čelu Komisije, jer se prema anketama očekuje pobjeda EPP-a na izborima.

Ostvare li se predviđanja, EPP desnog centra osvojit će najviše mjesta u parlamentu na šest uzastopnih izbora i poziciju predsjednika Evropske komisije četvrti put zaredom. Ali i to se može zakomplicirati jer kandidat za predsjednika Komisije mora dobiti i potporu većine zastupnika – prije pet godina von der Leyen je to uspjela tijesno, za osam glasova.

Položaj predsjednika Evropske komisije najjači je u pogledu javnog priznanja, zakonodavne moći i proračunske težine. Politička skupina socijalista (Grupa progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu – S&D), koja je druga najveća grupa u aktualnom sazivu parlamenta, izabrala je malo poznatog evropskog povjerenika iz Luksemburga Nicolasa Schmita kao vodećeg kandidata za tu poziciju.

Treća najveća snaga, liberali (RENEW Europe – RE), još nisu odabrali svog kandidata, kao ni oni desničari, dok su Zeleni (Zeleni/Europski slobodni savez – EFA) nominovali njemačkog i nizozemskog zastupnika, Terryja Reintkea i Basa Eickhouta.

Trenutno su na tim čelnim pozicijama u Uniji, uz von der Leyen, liberal, Belgijanac Charles Michel, socijalist, Španjolac Josep Borrell i Maltežanka Roberta Metsola, koja pripada političkoj grupi EPP-a.

Ovi nazivi odražavaju kombinaciju koja na prvi pogled ispunjava sve nepisane uslove za odnos snaga u EU – blagi nagib prema desnom centru, pola žena, “ispravan” omjer zemalja sa sjevera i juga , kao i između velikih i malih. No, ne zaboravimo, osim spomenute fotelje “velike četvorke”, slijedi nova podijela i mjesta evropskih povjerenika, koja bi u ovoj utakmici mogla pripasti gubitnicima. Jedine titule koje se u Briselu dijele po demokratskom principu su mjesta predsjednika odbora u Evropskom parlamentu, jer se dijele po matematičkom sistemu na temelju izbornih rezultata.

Kako navodi EUobserver, političari koji žele doći na vrh briselske piramide imaju različite taktike kako u tome uspjeti. Jedni su u ovu utrku ušli rano, ali time riskiraju i napade političkih protivnika, drugi radije lobiraju u pozadini i tek će tek pred sadašnjost izbiti u prvi plan.

Ipak, prema izvještajima za čelna mjesta u novom sazivu kruži najmanje 20 imena. Među njima su bivši luksemburški premijer Xavier Bettel, bivši portugalski premijer Antonio Costa, belgijski premijer Alexander de Croo, bivši talijanski premijeri Enrico Letta i Mario Draghi, danska premijerka Mette Frederiksen, estonska premijerka Kaja Kallas, španjolski premijer Pedro Sanchez , irski premijer Leo Varadkar, njemačka europarlamentarka KatarinaBarley, latvijski ministar vanjskih poslova Krišjanis Karinš, slovački europski povjerenik Maroš Šefčovič, bivši nizozemski evropski povjerenik Frans Timmermans. Za mjesto novog povjerenika za odbranu koju je najavila von der Leyen spominje se poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski.

No još je jedna visoka pozicija za koju se kandidati već gomilaju – za mjesto generalnog sekretara Sjevernoatlantskog saveza, odnosno NATO saveza, od kojeg se nakon deset godina oprašta bivši norveški premijer Jens Stoltenberg.

Stoltenberg će službeno napustiti tu funkciju u oktobru, no ime njegova nasljednika trebalo bi biti usuglašeno među 32 države članice unije na proljeće, najvjerovatnije u aprilu, ali svakako prije evropskih izbora, upravo kako bi se izbjegle političke trgovine. Očekuje se da će novi čelnik biti službeno potvrđen na samitu saveza u Washingtonu u maju.

Posljednjih sedmica kao istaknuti kandidat za Stoltenbergova nasljednika pojavio se nizozemski premijer na odlasku Mark Rutte, kojeg su već javno podržale četiri najistaknutije članice saveza, odnosno SAD, Velika Britanija, Njemačka i Francuska, kao i oko 20 drugih zemalja, uglavnom sa Zapada.

Tako Ruttea podupire dvije trećine članica NATO-a, ali njemu treba podrška svih 32 članice.

A upravo je Mađarska ponovno “crna ovca”, jer je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto početkom marta jasno poručio da Budimpešta ne namjerava podržati Ruttea za novog generalnog sekretara NATO-a.

“Sigurno ne možemo podržati za izbor na ovu poziciju osobu koja je u prošlosti htjela Mađarsku baciti na koljena”, rekao je Szijjarto, dodavši da bi takva podrška bila “bizarna”.

U prošlosti je Rutte često bio kritičan prema vladi u Budimpešti. Između ostalog, bio je veliki zagovornik uslovljavanja evropskih fondova poštivanjem vladavine prava, zbog čijeg je pravila Mađarska privremeno ostala bez nekoliko milijardi eura.

Prije nekoliko dana ulje na vatru dolio je i rumunski predsjednik Klaus Iohannis koji je javno najavio svoju kandidaturu za generalnog sekratara NATO-a.