“Jako smo tužni i pod stalnim smo stresom”, kaže profesorica hemije Valentina Tomas, koja vodi srednju školu u moldavskom selu Ustia. Vijest o ponovljenim eksplozijama u separatističkoj regiji Pridnjestrovlja, udaljenoj samo nekoliko kilometara, ne narušavaju samo njezin san.

Prošle sedmice, između ostalog, nepoznati su napadači pucali na pridnjestrovsko Ministarstvo državne sigurnosti, a bilo je izvještaja i o pucnjavi u blizini skladišta streljiva Cobasna, koje se također nalazi na proruskom separatističkom teritoriju.

Mnogi ljudi u Ustiji prisjećaju se rata s početka 1990-ih, kada su se separatisti odvojili od Moldavije uz rusku pomoć. Vojnici iz Rusije i danas su stacionirani u separatističkom području. U neposrednoj blizini sela Ustia je kontrolna točka ruske vojske. Dva vojnika stoje tamo pored oklopnog vozila, jedan gleda kroz dalekozor. Oni pripadaju takozvanim “mirovnim snagama” koje su u Pridnjestrovlju od rata prije 30 godina. Tada je Valentina Tomas morala na određeno vrijeme pobjeći iz sela Ustia jer su se u ovoj regiji vodile teške borbe.

S druge strane mosta preko rijeke Dnejstr, na čijoj obali leži Valentinino rodno selo, nalazi se kontrolni punkt Pridnjestrovske “Republike”, koja prema međunarodnom pravu još uvijek pripada Republici Moldaviji. Otkako je samoproglašena vlada u Tiraspolju prošle sedmice objavila najvišu razinu opasnosti od terorizma, kretati se u ovoj regiji postalo je vrlo opasno.

Kolege, sestre, braća s druge strane

Valentina Tomas zabrinuta je za djecu u selu, svoje učenike i kolege. Ona naglašava da je posljednjih godina, zajednički život s ljudima s druge strane rijeke, stanovnicima Pridnjestrovske regije, miran: “Tamo imamo i kolege, sestre i braću koje bismo bez problema mogli posjetiti.” Ali sada, kako kaže, ona ne zna “ko bi nas mogao napasti”.

Seljani u Ustiji su, kako kaže, zabrinuti: “Možda će nas napasti s druge obale (iz Pridnjestrovlja, op. ur.), možda će oni biti žrtve napada, a mi ćemo biti žrtve drugog napadača.”

Većina stanovnika Ustije bavi se poljoprivredom, a posebno se trešnje odavde izvoze u EU, kaže gradonačelnik sela Maxim Verdes. On situaciju ocjenjuje manje dramatičnom od učiteljice Valentine: “Ostajemo mirni. Ljudi su danas informiraniji nego što su bili, imaju pristup nekoliko izvora.” Od početka ruske invazije na Ukrajinu, kako kaže, nije vidio seljane kako napuštaju Ustiju zbog straha od napetosti u regiji. I dalje se, kako kaže, nada da će situacija u Republici Moldaviji ostati što mirnija.

Međutim, nemire su izazvale i javne izjave iz Moskve: Rustam Minnekayev, visoki ruski general, govorio je o “koridoru” kroz jug Ukrajine prema Pridnjestrovlju i navodnoj diskriminaciji stanovništva koje govori ruski na ovom području. Iz Kijeva je, kako se doznaje, poručeno da je Ukrajina spremna za eskalaciju u Pridnjestrovlju.

Moldavska predsjednica Maia Sandu uvjerila je prošle sedmice da će biti poduzete sve potrebne mjere kako bi se spriječila eskalacija i zaštitili građani.

Pritom je naglasila da su eksplozije nastale zbog napetosti između različitih snaga “unutar Pridnjestrovlja”.

Iulian Groza, direktor Instituta za politiku i evropske reforme u glavnom gradu Moldavije Kišinjevu, vidi incidente u Pridnjestrovlju kao provokacije koje imaju za cilj raspirivanje panike i destabilizaciju regije. Iza toga, kaže on, stoji Rusija, koja želi lojalnije vodstvo Pridnjestrovlja koje će jednostavno izvršavati naredbe Moskve.

“Ali u ovom trenutku ne vidim nikakav logičan razlog zašto bi Rusija bila zainteresirana za eskalaciju rata u pridnjestrovskoj regiji. To bi uključilo Moldaviju u rat jer je Pridnjestrovlje još uvijek naš teritorij. Cijena za Rusiju bi bila vrlo visoka, kako zbog sankcija tako i vojnih gubitaka, jer su ukrajinske trupe vrlo dobro pripremljene”, kaže Groza. Stoga on ne očekuje da će Rusija otvoriti drugu frontu u Moldaviji.

Valentina Tomas i ostali seljani ostaju i dalje zabrinuti. “Sve što sam ovdje izgradila tijekom života moglo bi biti uništeno”, kaže profesorica hemije. Izvještaji izbjeglica iz Ukrajine koji su stigli do Ustie su, kako ona kaže, jednostavno strašni. Valentina želi prije svega jedno: da više ne napušta svoj dom zbog rata. Prije 30 godina morala je već jednom pobjeći iz svog sela. (DW)