Vođa Wagner grupe Jevgenij Prigožin započeo je u subotu pobunu, koja je prekinuta nakon što je on sklopio dogovor s Kremljom.

Njegova pobuna, koja je kako smatraju stručnjaci, bila podstaknuta ohološću, propala je zbog njegove ambicije i nesposobnosti da na pravi način “pročita” ljude koji se nalaze u najužem krugu saradnika ruskog predsednika Vladimira Putina, piše Telegraf.

“Sistem nije bio spreman za jednu takvu radikalnu promjenu kakvu je on želio”, rekao je dobroobaviješteni izvor.

Kada je u subotu uveče povukao oklopna vozila i vratio svoje plaćenike nazad u kampove, mnogi su mu se zahvalili. Nakon odlaska iz Rostova u Bjelorusiju, Prigožin je nasmijano mahao svojim pristalicama koji su mu aplaudirali. Da li je sve ovo bila samo predstava, vjerovatno nikada nećemo saznati, međutim, činjenica da se Prigožin u petak osmjelio na ovako rizičan potez dovoljno govori o situaciji u Rusiji, smatraju stručnjaci.

Sedmicama, čak i mjesecima, on je govorio protiv najviših ruskih vojnih zvaničnika, ali i protiv elita koju, prema njegovim riječima, briga za ljudske živote. Uptravo zbog tih poruka, Prigožin je i stekao simpatije javnosti.

Kako je došlo do sukoba?

Već mjesecima, posebno tokom borbi za Bahmut, Prigožin je svojim kratkim video porukama govorio o ratnim naporima njegove grupe, a mnogi smatraju da je upravo zbog bliske prisutnosti na frontu stekao simpatije vojnika i javnosti, za razliku od drugih ruskih generala.

Ono što je također očigledno, bila je njegova netrpeljivost prema ruskom ministru odbrane Sergeju Šojguu, koga je krivio za mnoge situacije na frontu. Analitičari koji od početka sukoba u Ukrajini prate dešavanja u Rusiji smatraju da je ruski predsjednik morao mnogo ranije da okonča sukob između Prigožina i Šojgua. Sve ono što je vođa Wagnerovaca pričao u video porukama bilo je vrlo štetno po Putina.

Redovne kritike vođe plaćenika o lažljivom vojnom rukovodstvu bile su sjeme neslaganja koje je palo na plodno tlo. Čak je i sam Prigožin pogriješio u procjeni koliko je to tlo plodno, ili još približnije, koji dijelovi nisu. Njegova poruka nije samo stigla do običnih građana, već je počeo da dobija i podršku iz najviših vojnih redova u Rusiji. Krajem aprila je iz Kremlja direktno regrutovao zamjenika ministra odbrane Mihaila Mizinceva.

Za razliku od Šojgua, Prigožin je riječi hvale imao za bivšeg glavnog komandanta ruskih snaga u Ukrajini Sergeja Surovikina.

“Ovo je jedina osoba sa činom generala koja zna da se bori”, rekao je nedavno Prigožin tokom prepirke sa Šojguom. Otprilike u isto vrijeme, Putinov moćan saveznik čečenski lider Ramzan Kadirov hvalio je Prigožinove trupe.

“Wagner ima veoma dobre, hrabre, neophodne ljude”, rekao je nedavno Kadirov. Međutim, dok je Prigožin prijetio da će povući svoje snage sa linija fronta, Kadirov je pokušavao da posreduje.

“Ako ostanete sa nama obećavam vam da ćemo vam dati više, stvoriti bolje uslove nego što imate danas. Trudićemo se da za vas sve bude na vrhunskom nivou”, rekao je Kadirov.

U petak uvečer u 21 sat, Prigožin je tvrdio da se navodno sastao sa Šojguom. O čemu su razgovarali još uvijek nije poznato. Šojgu je naglo otišao, a nekoliko sati kasnije, Prigožin je rekao da ne popušta sve dok se Šojgu ne vrati da razgovara, a u međuvremenu je rekao da je poslao borbene snage u Moskvu.

“Izdajica” Prigožin

U subotu ujutru, dok je Prigožin još uvijek bio skriven u ruskom vojnom štabu u Rostovu na Donu, Kadirov je okrenuo priču.

“Ono što se dešava nije ultimatum Ministarstvu odbrane. Ovo je izdaja države, a protiv tog izdaja potrebno je okupiti se oko nacionalnog lidera”, rekao je on.

On je Prigožina nazvao “izdajnicom” i rekao da šalje svoje specijalne snage da razbiju šefa plaćenika. Svaka pomisao da bi Prigožin mogao da okupi generale ruske vojske za svoj cilj takođe je isparila. Nekoliko sati ranije, Surovkin, jedini general koga je cijenio, objavio je video poruku u kojoj mu je rekao da stane i da se pokori volji predsjednika Vladimira Putina.

Suočen sa problemom, izgledalo je da Prigožin pregovara o svom izlasku, ili je barem mislio da jeste. Prigožin je tvrdio da je prekinuo marš na Moskvu da bi spasio prolivanje ruske krvi, ali je realnost bila da mu je život bio na kocki.

Putin, poznat po tome što nagrađuje lojalnost i kažnjava nelojalne, samo nekoliko sati ranije je optužio Prigožina za izdaju i oružanu pobunu. Sada se sakrio iza diplomatskog smokvinog lista, dozvoljavajući svom slabijem bjeloruskom kolegi i molitelju, predsjedniku Aleksandru Lukašenku, da objavi amnestiju i utočište za Prigožina.

Ako je šefu Wagnera preostala bilo kakva moć, ona je povezana sa njegovim sumnjivim dijamantima, zlatom i drugim poslovima sa klijentima Kremlja koje je pomogao u regrutovanju u Maliju, Centralnoafričkoj Republici, Sudanu i Libiji. Takva valuta, kažu stručnjaci, rijetko zadržava svoju vrijednost dugo.

Prigožinov svijet je sada mnogo manje i opasnije mjesto, ali za Putina može biti malo satisfakcije u tome jer je njegova imperija najkrhkija od kada je prije dvije decenije konsolidovao svoju moć od sasvim druge grupe oligarha.