Ukrajinska vojska nedavno je vratila kontrolu u Izjumu, a mještani tog grada u oblasti Harkova vode borbu za preživljavanje u veoma teškom uvjetima u devastiranim kućama bez struje, plina i vode, javlja Anadolu Agency (AA).

Izjum među prvim gradovima koji se našao na meti februarskog ruskog napada i nekoliko mjeseci je bio pod kontrolom ruskih snaga, a ukrajinska vojska ga je oslobodila ovomjesečnim kontranapadom.

To je i grad koji je ponajviše stradao u ratu u Ukrajini, a posebno dio koji se nalazi na istočnoj obali rijeke Sjeverni Donjec.

Mnogi stanovnici Izjuma napustili su grad početkom ruskog napada, ali značajan broj mještana je ostao u svojim domovima napustili to područje, ima i onih koji ne žele napustiti svoje domove.

Ukrajinska vojska se vratila u grad, uspostavila kontrolu i sukobi su okončani, ali bitka za opstanak se nastavlja za Izjumčane.

Sve prodavnice u Izjumu su zatvorene. Mještani preživljavaju uz pomoć koju distribuiraju humanitarne organizacije i ukrajinska vojska. Osim paketa sa hranom, mještani dobijaju i svijeće i deke, jer u gradu nema struje i plina.

U gradu nema ni vode, pa stanovnici vodu nose iz obližnjeg rezervoara i bunara.

U nedostatku struje i plina, mještani hranu kuhaju na ognjištima u svojim dvorištima.

Mobilni telefoni su od velike važnosti za te ljude u Izjumu kako bi ostali u kontaktu s rodbinom koja je napustila grad, a mobitele pune na agregatima koje im na korištenje daju ukrajinski vojnici.

Mještanka Izjuma Valentina (64) za AA je kazala da su tokom bombardovanja boravili u podrumu njihove zgrade.

“Kuhamo hranu na ognjištu. Nema plina ni struje, pa kuhamo na vatri. Nemamo vode kod kuće. Navikli smo, ali se na loše mnogo teže naviknuti nego na dobro“, kazala je Valentina.

Ističući kako su im ukrajinske vlasti obećale da će uskoro biti i struje i vode, Valentina je kazala da se nada da će bar vremenski uslovi tokom predstojeće zime biti blagonakloni prema Izjumčanima.

Natalia Presichanskaya, koja sama nosi vodu iz rezervoara za potrebe svoje kuće, rekla je da vodu prvo kuha, pa tek onda koriste.

“Uslovi su, naravno, veoma teški jer nemamo ogrijev, svjetlo… Kuhamo hranu na vatri. Šta drugo da kažem, moja starija majka živi u selu. Gotovo je nemoguće doći do sela. Veoma je teško“, kazala je ona.