Kad su Boubacar Touré i njegovi sustanari čuli iznenadnu grmljavinu pokraj svog stana, mislili su da je potres. Ali onda su otvorili prozore svoje kuhinje u kojoj su kuhali večeru, a jedan je povikao: “Pao je autobus”.

“Otrčali smo do mjesta gdje je autobus gorio i čuo sam ženu kako vrišti: ‘Moja beba, moja beba'”, kaže 27-godišnji Boubacar, koji je iz Gambije, očiju teških od iscrpljenosti. „Uspio sam je izvući kroz prozor i potom izvukao njenog sina koji je imao teške opekotine, ali je bio još živ.”

Autobus, koji je vozio turiste natrag u obližnji kamp nakon dana provedenog u historijskom središtu Venecije, vozio je prometnim nadvožnjakom kada je u utorak navečer iznenada skrenuo sa puta. Probio je barijere i pao nekoliko metara prema željezničkoj pruzi gdje se zapalio. Najmanje 21 osoba je poginula. Od 15 ozlijeđenih većina je na intenzivnoj njezi. Neke od žrtava su bila djeca, uključujući i bebu.

Upozorenje: Ova priča sadrži opise mučnih scena

Među mrtvima su državljani sedam zemalja, kaže ured venecijanskog gradonačelnika, uključujući Ukrajinu, Njemačku, Rumuniju i Portugal. Talijanski mediji su javili da je među poginulima i žena iz Hrvatske koja je bila u drugom stanju, a da je njen tek vjenčani suprug teško povrijeđen.

Boubacar opisuje kako je zgrabio aparat za gašenje požara iz autobusa kako bi ugasio plamen – ali to nije bilo dovoljno. “Prolaznici su mi dodavali druge aparate za gašenje, ali ništa nije pomoglo, morali smo čekati vatrogasce”, prisjeća se. “Tako sam druge izvlačio na sigurno, ženu, muškarca i dijete. Ljudima je krvarilo iz glave, bilo je toliko krvi.”

Njegov cimer, Odion Eboigbe iz Nigerije, bio je s njim, izvlačeći ostale kroz olupinu oštećenog vozila – autobusa na električni pogon čiji su se akumulatori navodno zapalili.

“Uspjeli smo spasiti mnoge, ali nažalost drugi su umrli”, kaže za BBC.

“Nisam se plašio, nisam mislio na svoju sigurnost jer sam gledao ljude razbijenih glava. Danas su me kolege pitali: ‘o čemu si razmišljao kad si išao prema plamenu’, a ja sam im rekao da sam samo želio spasiti žene i djecu.”

Kad su hitne službe stigle, satima su gasile vatru i pomagale ozlijeđenima.

Požar je bio toliko jak da će se morati koristiti uzorci DNK za identifikaciju nekih od žrtava. Na mjestu nadvožnjaka gdje je autobus napravio posljednji katastrofalni zaokret, zaštitne ograde su razbijene, a krhotine stakla su na asfaltu. Jedan prolaznik je položio žuto cvijeće. Vlasti kažu da nije bilo znakova naglog kočenja autobusa. CCTV od trenutka prije nesreće prikazuje vozilo kako se postojano penje nadvožnjakom, a zatim očito usporava prije nego što se neobjašnjivo vuče uz barijere, a potom skrene u stranu.

Vozač, Alberto Rizzotto, radio je za autobusnu kompaniju sedam godina. Najvjerojatniji uzrok, kažu vlasti, je to što je imao neki iznenadni zdravstveni problem zbog kojeg je izgubio kontrolu. U svojoj posljednjoj objavi na Facebooku rekao je da “vozi do Venecije”.

U Veneciju su iz inozemstva počeli pristizati rođaci žrtava. Prema lokalnim medijima, među njima su dva brata Nijemci, stari 7 i 13 godina, koji su izgubili oba roditelja. Među putnicima su bile “cijele porodice, bake i djedovi, unuci, supružnici”, rekla je Chiara Berti iz bolnice Angelo di Mestre.

Tragedija je već pokrenula pitanja o stanju bankina na nadvožnjaku, koje su očito zahrđale i ostarjele.

Domenico Musicco, čelnik udruge za žrtve prometnih nesreća, nazvao je to “predskazanom tragedijom”. “Talijansko održavanje cesta je loše. Premalo se ulaže u sigurnost na cestama. Procjenjuje se da je 30% nesreća posljedica toga”, rekao je za novinsku agenciju AFP.

Venecija je proglasila trodnevnu žalost zbog tragedije koja je duboko potresla ovaj grad.

Boubacar i Odion kažu da nisu spavali od nesreće. Kad im se kaže da bi ih neki nazvali herojima, oni sliježu ramenima. “Ako vas spašavanje ljudi čini herojem, onda možda”, kaže Boubacar. “Ali kada nekome treba pomoć jer umire, ne možete tek tako otići.”