Ne moraju u serijama da dominiraju samo ljudi iz podzemlja. Rekao bih da ima mnogo interesantnijih karaktera u drugim profesijama. Kad sam radio film “Rane” dosta sam intervjuisao ljude iz podzemlja. A to su prilično opskurni karakteri, ne mnogo interesantni i inteligentni. Nažalost, dobili su značaj koji im baš i ne pripada po zanimljivosti, kaže za Nova.rs reditelj Srđan Dragojević.

Od kad su se za dva dana u Srbiji desile dve tragedije u kojima je 17 ljudi izgubilo život mnogi su „uprli prstom“, osim u rijalitije, i u popularnu kulturu. Reditelj Srđan Dragojević, koji je po obrazovanju i klinički psiholog, s obzirom da je, pored FDU, diplomirao i na Filozofskom fakultetu psihologiju, osvrće se na to zašto je popularna kultura olaka meta kad god nešto krene po zlu:

– Od kad postoji popularna kultura, a pričamo, recimo, o početku 19. vijeka i romantizmu, romantičarski pjesnici su bili optuživani da navode mlade na samoubistva. Nakon toga, u drugoj polovini 19. vijeka roman je proglašen za neprijatelja socijalnog mira, da bi u 20. vijeku imali film, za koji se govorilo da širi ideje nemorala i agresije. Potom je od šezdesetih došao rokenrol… To je dug kontinuitet okrivljavanja umjetnosti i kulture, a to je površno i prejednostavno. Kao što nisam ubjeđen ni da gejmerska kultura danas podstiče agresiju. Dovoljno je pogledati dvije zemlje, koje imaju najrasprostranjeniju tu kulturu – Južnu Koreju i Japan – koje imaju najmanji broj masovnih ubistava i samoubistava. Uvijek su razlozi mnogo kompleksniji – napominje reditelj.

Bio je Srđan Dragojević, kako ističe za Nova.rs, sablažnjen podatkom da je Srbija treća u svetu, posle Amerike i Jemena, po broju vatrenog oružja po stanovniku:

– To je zabrinjavajuće. S obzirom na činjenicu da svako društvo ima jedan postotak psihopata u populaciji, čini mi se da je jedno od glavnih rješenja stroga restrikcija kod posjedovanje vatrenog oružja. Zbunjen sam bio i činjenicom da maloljetna osoba može da uđe u streljanu. Ovo je dobra prilika da se neki zakoni mijenjaju – apeluje Dragojević.

I dok su restriktivni zakoni samo jedna strana medalje, mnogo je komplikovanije, kako objašnjava, uvesti sistem pružanja pozitivnih primjera mladima:

– Stručnjaci govore da je nama u ovom trenutku potrebno 2.000 radnih mjesta za psihologe i socijalne radnike. Zabrinjava da je toliko manjak ljudi u ovim profesijama – kaže Dragojević.

Reditelj, međutim, nije za restrikcije kad su medijski sadržaji u pitanju:

– Ne mislim da rijalitije treba zabranjivati. To je u većini zemalja dostupno na kablu nakon 22 časa, i svuda u svijetu postoji. Nije problem u rijalitiju na nacionalnoj frekvenciji, već u terminu, i zato što te televizije ne ispunjavaju ono što su potpisale kada su dobile frekvencije – nemaju školski program, obrazovni, dječiji, dramski progam, kulturni program. Toga nema ni u tragovima na nacionalnim frekvencijama, a to je jako važno. Rijaliti program je isplativ, jeftin je, nemate tu scenariste, reditelje, glumce. Razumijem da neko posegne za tom vrstom programa kako bi ostvario profit, ali čini mi se da onaj ko dobije nacionalnu frekvenciju morao bi da ima tu vrstu odgovornosti da ne mora da ima profit od 100 odsto, nego 10 odsto. Jer, ova vrsta profita koja se ostvaruje od rijaliti programa je kao da dilate heroin ili kokain. Nijedan pošten posao nema veći profit od 10 odsto. Nisam za cenzure i nije se kod nas pokazalo efikasnim, pa sjetite se rokenrola ili novog talasa. Bilo je glupo – kazuje Dragojević.

Seća se kako su nekada redakcije Dječijeg, Obrazovnog programa bile veoma jake, a danas toga nema niti na Javnom servisu, a kamoli na ostalim televizijama:

– Iako slabo gledam domaće serije, krivo mi je što nema više serija poput „Jutro će promijeniti sve“. To je bila jedna od rijetkih domaćih serija koju sam gledao sa velikom pažnjom. Čini mi se da bi bilo uputno da junaci tih naših serija budu i neki kompjuterski stručnjaci, slikari, književnici, psiholozi. Ne moraju samo da budu ljudi iz podzemlja, koji dominiraju. Rekao bih da ima mnogo interesantnijih karaktera u drugim profesijama. Kad sam radio film „Rane“ dosta sam intervjuisao ljude iz podzemlja. A to su prilično opskurni karakteri, ne mnogo interesantni i inteligentni. Nažalost, dobili su značaj koji im baš i ne pripada po zanimljivosti – kaže na kraju Srđan Dragojević.