Na dan izlaska novog albuma Ede Majke \”Štrajk mozga\”, saradnica radio sarajeva bila je na koncertu u Gracu u Austriji, i na neutralnom terenu razgovarala sa Edom Majkom i Frenkijem o muzici, javnom angažmanu, ljutnji, dijaspori, nacionalizmu, Balaševiću, Štukama…

Razgovarala: Nidžara Ahmetašević (Grac)

Edo, odavno najavljuješ ovaj album, ali evo tek je danas (21.04.) pred publikom. Zašto je trebalo vremena i koliko je ovaj album drugačiji od predhodnih?

Edo Majka: Ovo je prva ploča koju sam u cjelosti radio preko interneta, preko skypa, maila… Sve osim mojih vokala, koji su snimani većinom u Zagrebu. Zato smo čekali. Prezadovoljan sam onim što imam na kraju. Promijenio sam način rada. Ovo je moj prvi album koji traje 45 minuta, što je dosta kraće od ostalih. Ali, baš sam probrao 11 stvari i nekako napravio, čini mi se, dobru kombinaciju.

Šta se dešava sa tvojim novim albumom, Frenkie? Do sada su puštena tri singla?

Frenkie: Ja sam faktički svoj posao završio. Tekstovi su gotovi i muzika, i sada treba da uđem u studio i snimim to. Planirano je da album izađe poslije ljeta. \”Gori\” je oficijelni promotivni singl. \”Bujrum\” je neoficijelni, pjesma poklon raji. Do albuma ćemo izbaciti još dva singla za koje ćemo raditi i video spotove.

Tri prva singla sa albuma Štrajk mozga su prilično \”ljuta\”. Je li takav cijeli album? Šta te drži tako ljutim i poziva da reaguješ sve ove godine?

Edo Majka: Fazon je u tome što sam radio dosta stvari po bitovima. Nekada napišem tekst pa onda tražim matricu. A nekada obrnuto. Tako sam uradio \”Paniku\”, \”Ratata\”, \”Imaš ti šta para?\” … Ali ima i pjesma koje nisu toliko bijesne, ima dosta humora. Ali, šta me čini ljutim? Pa ništa se ne mijenja. Moj prvi album je i dalje aktuelan. Znači svaka pjesma. \”Mater vam jebem\” je od od A do Z aktuelna. A to je sve bilo prije osam, devet godina.

NEMA PREDAJE

Vrijedi li onda uopće biti angažovan na ovaj način?

Edo Majka: Vrijedi. Nema predaje! Ako ljudi koji su ekstremi, nacionalisti \”rade svoj posao\”, želim i ja raditi svoj. Ne želim da svi misle da ovdje žive samo budale i idioti. Mislim da naše poruke ipak dolaze do nekog broja ljudi. Nećemo sada biti ego manijaci i reći \'jeste, mi mijenjamo društvo\’. Ne mijenjamo. Ja ne želim mijenjati društvo. Želim samo uputiti ljude na neke stvari. A u biti, od osobe do osobe zavisi šta će se mijenjati i kada.

I pjesma \”Bujrum\” je strašna slika Bosne. Je li to stvarno tako?

Frenkie: Pa mislim da jeste. To je otprilike crna hronika koju možemo pročitati svaki ponedjeljak u novinama. Pucnjave, bombe, fizički obračuni… Malo sam drugačiju muziku za ovu pjesmu izabrao nego što obično radim, agresivniju, i to namjerno jer to dodatno opisuje u kakvoj situaciji su mladi: nervozni, agresivni, ljuti. Baš kao ta muzika.

U pjesmu \”Gube se\” Edo, čini se da si ogorčen na medije. Šta te tako smeta u medijima danas?

Edo Majka: Pa ljut sam jako na medije. Ljut sam jer podilaze glupanima. Podilaze idotluku. Ako mediji gledaju na neku pojavu kao najprimitivniji čovjek iz BiH, onda uče cijelu zemlju da tako gleda. Toliko stvari se dešavalo po medijima samo u zadnjih godinu dana da je to nevjerovatno. U cijeloj regiji. Ima puno fašizma, šovinizma… Da ne pričam o situaciji lezbo-gay zajednice…

SANTA BARBARA UŽIVO

Koliko uspijevaš \”na daljinu\” (sada više vremena provodiš u Tel Avivu nego u regionu) pratiti šta se dešava?

Edo Majka: Ne dešava se kod nas puno toga. Sve je tako usporeno. Kao da gledaš Santa Barbaru, onu sapunicu. Ako fulaš 50 epizoda vidjet ćeš da je sve isto. U biti, kod nas su problemi svo vrijeme isti: kriminal kojeg podržavaju političke partije, i to ide toliko u srž da više ne možeš ni naći krivca jer čovjek koji bi našao krivca bi saznao da je i on kriv. Toliko su ljudi upetljani na svim nivoima da je to katastrofa.

I šta da radimo?

Edo Majka: Pa da budemo svjesni i ne glasamo za iste ljude stalno. Ni na zadnjim izborima se nisu desile promjene. Nikakve. Zadnjih 10 godina vlada siromaštvo i nemanje ničega, a ljudi i dalje uzimaju kao prioritet nacionalizam. Nije to samo u BiH, tako je i u Hrvatskoj, iako su oni dosta toga riješili u zadnje dvije godine. Ali, recimo ne znam šta će se desiti u Srbiji? Kako će predsjednik Srbije objasniti stanovništvu zašto su ih učili fašizmu svo vrijeme i sada im treba reći da to ustvari ne valja? Ne znam kako i kada će se to desiti, ali morat će.

Mogu li umjetnici, muzičari, učestvovati u tom \”objašnjavanju\”?

Edo Majka: Pa koliko im ljudi dopuste. Svaki pojedinac dopušta ko može na njega uticati, a ko ne. Bitno je da ti postojiš tu sa nekim stavom. To je cilj. Letu Štuke ne moraju ništa novo napraviti više. Dino Šaran sam sa svojom pojavom, ta ekipa, zrače nečim.

Šta tebe. Frenkie, tjera da reaguješ, godinama?

Frenkie: Pa tu ima više stvari. Prvo, radi sebe. Izbacim tako sve iz sebe. Drugo, muzika kojom se bavim je takva. Pri tome, ja samo pričam o onom što vidim oko sebe, što pročitam, šta osjetim… Naravno ima tu i neka želja za promjenom, da se nešto desi, da se neko zapita kada nešto čuje… Isti poriv koji ima svaki pisac, novinar… Dužnost nam je da o tome pričamo i pokrećemo pitanja, izazivamo polemike… Nekada ima reakcije… Uvijek ima neko ko je protiv i ko je za, kao i neko koga nije briga.

Čini se da je tvoja generacija ta koja malo reaguje? Šta se s njima dešava?

Frenkie: Ne znam šta da ti kažem. Svako ima neku dužnost da se informiše i da prati šta se dešava, da to malo propituje, ispituje, da ne vjeruje svemu što čuje i pročita, i da prati politiku, da izađe na izbore. Veliki dio odgovornosti za stanje u kojem smo je na građanima. Nekada se prepadnem kada gledam svoju, ili mlađe generacije, i vidim kako oni razmišljaju i kakve stavove imaju, koliko je tu mržnje… Na Edinom novom albumu na jednom mjestu kažem: \”mržnja se širi do malaca kao bolest preko komaraca, oni mrze danas više od staraca\”. To je taj nacionalizam kod djece koja nisu ni doživjela rat, a jednostavno su \”urasli\” u takvo društvo, takvu situaciju, i samo su to poprimili i misle onako kao smo ih mi svi naučili.

TAKO JE GOVORIO BALAŠEVIĆ

Puno nastupate vani, pred ljudima koji su naša dijaspora. Koliko je drugačije njima se obratiti nego nekome ko živi u regionu?

Edo Majka: Nažalost, i ja sam dijaspora, oduvijek. Od izbjeglice do dijaspore… Žalosno je to što 70 posto naše dijaspore su ovdje samo tijelom, a duhom i mentalitetom na Balkanu. Tu govorim o nekoj kulturi koju mogu donijeti nama izvana, a ne donose je. Primjera radi, naši ljudi vani se ponašaju fino, poštuju sva pravila koja im daje neka država. I onda kada se vrate dolje, ponašaju se kao najveći divljaci. Da ne pričam o nacionalizmu. Od prvog nastupa u dijaspori govorim o nacionalizmu, ismijavam ga i želim ih potaknuti da i oni to rade.

Frenkie: Nije sve naravno crno-bijelo, ali vidjeli smo da tu ima većih nacionalista, ali i super pametne raje. Često u klubovima u kojma nastupamo dolaze ljudi sa ogromnim krstovima, ljiljanima, mjesecima i zvijezdama na lančićima… Možda misle da su sa tim obilježjima bliži domovini? Ne može ih se suditi. Jedan od problema u dijaspori je da naša omladina ne mari baš za integraciju, ne poštuje države u kojima žive, što je za mene pogrešno i veliko nepoštovanje. Na kraju krajeva, ako ti se nešto ne sviđa, vrati se na Balkan.

Šta bi ti da se promjeni? Kako bi izgledala neka bolja Bosna?

Edo Majka: Ja ne razmišljam o tim stvarima. Meni je bitnija promjena na osobnoj razini čovjeka. Od toga počinje, ne globalno, jer vidim da to baš ne ide. Mislim da se promjene moraju desiti unutar svakog čovjeka, u načinu razmišljanja. U biti \”Štrajk mozga\”, ime albuma, sam dao ne da označim neku letargiju, gašenje, kao boli me briga šta se dešava… Naprotiv. Po meni, Štrajk mozga je više prekid, uklanjanje, nekih naučenih tuđih programa i načina ponašanja koji nam jednostavno škode i ne vode nigdje.

Kako bi izgledala zemlja u kojoj bi Frenkie pisao samo ljubavne pjesme?

Frenkie: Pa to bi morala biti jako uređena država, poput Norveške, Švedske, Danske. Samo sa toplijom klimom.

Hoće li Bosna ikada biti takva?

Frenkie: Joj, ne znam. Ne vjerujem. Mislim da neću doživjeti. Ali makar ću moći djeci pričati kako sam živio u nekom turbulentnom vremenu…. I Balašević je govorio da, koliko god su devedesete bile grozne, imali smo nešto protiv čega smo se borili. Tako je za muzičare i sve umjetnike – što je gora situacija ima više inspiracije. Volio bih ja da ne moram o tome ni pisati ni pjevati, ali tako je kako je. Mi ćemo da se borimo pa ćemo vidjeti.

Na kraju, koji su planovi sa novim albumom?

Edo Majka: Želim ga dobro ispromovisati. Zaželio sam se svirke. 4. maja krećemo. Tada smo u Splitu, pa 5. u Mostaru, 11. Zagreb, 12. Tuzla…

Izvor: radiosarajevo.ba