Srijeda, 22. Maja 2024.
Tuzlanski.ba logo

Ja, mahaluša: Čole Čandrlina…

Preuzmite sliku

Čujem da je sada spustio kriterije. Da je zaprosio ženu koja je već dva puta bila udavana i ima sina iz drugog braka od 12 godina. Planira je dovest’ u kuću koju je sagradio u pauzama između izgubljenih brakova. Ko zna, možda ovariše na onu koja ne zna šta je čandrlina…

Njega su u raji zvali Čole Čandrlina. Što god to značilo. Sve govori o insanu – od načina na koji drži kišobran do imena i nadimka.
Kad neko ima nadimak Čandrlina, upućeniji tvrde da mu je mala ona stvar. Čandrla je na šatru jedan od naziva za mušku alatku dok je Čandrlina umanjenica i namah je jasno na šta aludira. E ta aluzija vezana je za Čoleta još od rane mladosti.

Valjda je nekad bio u kazanovskom pohodu na jednu macu i bilo je šta je bilo – ma kako bilo to nešto (!) i kad je krenuo, vidio je da je osto bez gaća. Zafrljacio ih je tako nespretno da su se našle u sudoperu. A kako je kod mlade popustio dihtung na slavini, tako se kap po kap gaće natopiše vodom do posljednjeg šava.
Njemu se žurilo da stigne na kolektivno gledanje tekme kod njegovog starog školskog jarana.

Okupila se tu bagra zafrkanata, koji su rođena spadala. Sve izvrnu na šegu i svaku šegu pretvore u provokaciju. Luda ekipa sto na sto.
I on u naletu žurbe, kad je vidio da su mu gaće preživjele sedam potopa, strese  i sebe i njih i nađe se u frtutmi. – Šta ću sad? Ne znam hodat’ bez gaća. Gdje ću golog šupka u farmerke! Da mi se onaj teksas uvuče u buljahu. Da mi se objede pakaš… Fuj!
I dosjeti se da mu mlada pozajmi svoje gaće.

I pozajmila mu ih je. Malo veće krem sa opšivenim rubom u crvenom koncu i s velikom crvenom ružom na sredini. A ta ruža nije bila ni ugravirana ni našivena nego ispupčena, kao da je izdvojena iz tih ženskih gaća i govori: Zalij me! Sad sam tvoja.
-Kakve su takve su, vraćam ih sutra. Samo nek se ne uvlače u guzicu – poručio je ovoj dobrotvorki i odletio na pivo i utakmicu.

A tamo – spektakl! Njih petorica već pilje u televizor pošto počinje duel i čuje se himna Lige prvaka. Čole uletje k'o bez duše i baca na sto tri tiketa. Ništa bez kladionice. I dok se gurka da zauzme pravu poziciju, zakači desnicom litar kisele na stolu koja mu se sva sruči u krilo. Vrisnuo je kao ga je nešto opurilo, isto ko vepar koji je primio lovački metak.
-Aaaaa, neeeee, majku mu.

I mahinalno je svuko farmerke pipajući se za međunožje. Kad su raja vidjela kakve gaće nosi, pali su od šege.
– Kakve su ti to gaće, majke ti?! Divi ruže, divi utoke. Gdje si to gaće zbavio da ih i mi kupimo. Da i nama ruže procvjetaju!
Ni tekma više nije bila važna. Ko šiša “Real” kad im je realno cirkus pred očima.

I tako naduravajući se s njim, slažući ono što je oku vidljivo, skontali su da njegova ruža i nije čemu. Da nije neke zavidne veličine. Da se nije ispupčila. I tako je dobio nadimak Čandrlina.
Čole Čandrlina.

I kasnija događanja sa ženama taj su nadimak i potvrdila.
Ženio se tri puta i sve su ga tri žene ostavile. Sad je u braku s četvrtom, koja i nije kakva prilika. Ona ga još nije ostavila, što ne znači da neće.
Prva je bila k'o grom. Prelijepa i prezgodna, pamet joj i nije bila jača strana, ali šta ima veze. Ni on nije kakvog mozga. Sve mu stane u mišiće. Izgleda gangsterski i voli grube igrice. Ali,  žena ga je poslije dvije godine braka otvoreno počela varati. I to je on uhvatio kako je slala seksi slike nakom internet zagondžiji. Poludio je, bacio joj onaj laptop s Evinom najdražom voćkom koji je od svega zaštićen osim od jačine pesnice prosječnog bildera, htio i nju slomit’, a onda mu se upalila sijalica – to jest, došlo mu iz bicepsa u cerebralis i spustio ruku.

Ostavio je. I naš'o drugu. Ova nije bila tolko mlada i lijepa, ali je zato bila svoja na svome. Znala šta hoće, ambiciozna, radena. Imala svoju firmu za prodaju nake kozmetike. Međutim, poslije medenog mjeseca nije više ništa bilo isto. I ova se ohladila od njega. Dugo su živjeli odvojeno, da bi stvar pukla poslije tri godine braka definitivno.

Oženio je on i treću – mladu studenticu, i to nevinu. I vodali su se po čaršiji za ručice, cvjetale su im ruže, osmjehivali se na sve četiri strane svijeta, dok se nije pročulo da ova sve češće spava kod mame, a ne u njihovom zajedničkom stanu. Ni to nije potrajalo duže od godinu.
Čujem da je sada spustio kriterije. Da je zaprosio ženu koja je već dva puta bila udavana i ima sina iz drugog braka od 12 godina. Planira je dovest’ u kuću, koju je sagradio u pauzama između izgubljenih brakova. Ko zna, možda ovariše na pravu.

Ali, ne mogu a da ironično ne zaključim: Ko god pomiriše njegovu ružu, dobija neodoljivu potrebu da napusti njegovu postelju.
Što li? Sve me tjera na pomisao da je za sve kriva Čandrlina.

(Indira Kučuk-Sorguč/Magazin Azra)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: