Jedan od najvećih glumaca regije Emir Hadžihafizbegović večeras je ekskluzivno bio gost u Pressingu sa Amirom Zukićem na N1. Nakon tri mjeseca od nesreće Hadžihafizbegović je govorio o tragediji, životu, politici, glumi i mnogim drugim stvarima.

“Imao sam jednu ljudsku i profesionalnu odluku da ne dajem izjave za medije. Ali, prošla su tri mjeseca od kobne noći 12. oktobra i sada sam tu, kako smo se dogovorili”, rekao je Emir na početku Pressinga.

Na pitanje zašto se odlučio liječiti u Zagrebu, a ne u BiH, odgovorio je da “to ne bi bilo prirodno”.

“Nesreća se desila 50 kilometara od Zagreba. Operisali su me hrvatski ljekari i ne bih se osjećao dobro da sam se liječio na Koševu ili u Fojnici s obzirom da pravna priča u vezi sa nesretnim slučajem još traje, a ja sam legalista i čekam epilog svega”.

“Život je ono što se dešava između stvari koje planirate. Vraćao sam se iz Sarajeva, gdje sam snimao film. Trebao sam da poletim za Skoplje 13. oktobra ujutru, a moj posljednji snimajući dan bio je 10. oktobar. Imao sam dva slobodna dana. Odlučio sam otići u BiH, gdje su se održavali izbori. Producent mi je rekao da bih se trebao odmoriti jer dugo snimam. Ipak sam otišao i onda se desila nesreća.

Jedan od najboljih glumaca BiH i regije nije želio govoriti o detaljima nesreće, jer istraga državnog tužilaštva još uvijek traje.

Ako hoćeš da nasmiješ Boga iznesi mu svoje planove.

 “Skoro sam imao susret sa porodicom nastradale. Izrazio sam želju i to se desilo. Dogovorili smo se da nećemo praviti sapunicu. Mnogo im se zahvaljujem na reakciji i načinu kako su sve tretirali”.

Hadžihafizbegović je istakao da je on legalista, ali da je krivac koji je pomeo signalizaciju pobjegao i da nikada nije uhvaćen, a posljedica mraka je sve ono nesretno što se desilo poslije.

“U posljednja tri mjeseca sam meditirao i imao ozbiljne bolove. Najviše sam razmišljao šta je život”, kazao je gost Pressinga, istakavši da je jedan dan umjesto u New Yorku otišao u polikliniku jer smatra da su u životu najvažnije stvari zdravlje i neke sitnice.

Ono što se desilo te kobne noći mnogi su pravdali činjenicom da se to moglo desiti svakome. Ipak, u teškim trenucima neki ljudi razočaraju, a neki oduševe čovjeka.

“Niko me nije razočarao. U svakom sarajevskom, zagrebačkom i beogradskom haustoru ima više dobrih nego loših ljudi. Ipak dobro je pasivno, a loše aktivno. To vidimo i po današnjem strašnom događaju u Parizu gdje je troje ljudi zaljuljalo cijeli svijet”, kazao je aludirajući na teroristički napad u Parizu gdje je ubijeno dvanaest osoba u redakciji magazina Charlie Hebdo.

Otvoreno pismo pod naslovom “Ja šutjeti ne mogu” izazvalo je mnoge reakcije javnosti. Glumac je kazao kako je to pismo napisao prije 15 godina zbog bijesa kada su dvojica pijanih vojnika UNPROFOR-a gazila zastavu BiH.

“To pismo pokazuje koliko je situacija u BiH nepromijenjena. Koliko tapka u mjestu i koliko motor i dalje šlajdra”.

Iskoristio je priliku da kaže i to da ga je frustrirala indolentnost intelektualaca u BiH.

“Pitanje je zbog čega mi nekoga nazivamo tako. Više sam naučio od ljudi koji ne znaju ni čitati ni pisati, nego od doktora nauka koji su nerealizirane osobe. To je pitanje duhovne vertikale koju neko posjeduje ili ne”.

Ne bih se dugo smirio da se nije desio susret s porodicom preminule.

S obzirom da je i sam bio u politici, na funkciji ministra kulture i sporta, kazao je da je politika moralna kategorija, ali je na našim prostorima prerasla u negativno.

“Dok sam bio u politici provodili smo sate pokušavajući da rješimo neke stvari. Ali u Sarajevu što ne izađe u dva medija, kao da ništa nisi ni radio, a mi nismo pravili marketinšku agenciju od politike”, kazao je dodavši da smatra kako je uradio mnogo više za BiH u regiji kao glumac, nego da je politički angažiran.

Umorilo ga je to što argument više ništa ne znači, jer je, kako je kazao, “ovom društvu potrebno stalno objašnjavanje”, “Neko uzme argument i baci ga. To me odvojilo od politike”. Istakao je da sportisti i umjetnici imaju mnogo pečata u svojim pasošima i da su zbog toga oni više otvorili svoje prozore od drugih.

“Mislim da se sportisti i umjetnici nisu osramotili u politici”, kazao je glumac koji će svoju prvu predstavu nakon nesreće, širom regije izvođenu “Žabu”, odigrati u Sarajevu krajem januara.

U dijelu emisije gdje gledaoci postavljaju pitanja, Hadžihafizbegović je rekao da planira ponovo voziti automobil, te da od BiH političara najviše cijeni Izetbegovića iz bošnjačkog reda, Miru Lazovića iz srpskog, te Stjepana Kljujića i Željka Komšića iz hrvatskog “tabora”. U Hrvatskoj cijeni Vladu Gotovca, koji više nije živ i Mirelu Holin.

U Srbiji Čedo Jovanović je političar kojeg večerašnji gost smatra pozitivnim.

Na pitanje gledalaca da li je u kontaktu sa svojim bivšim profesorom Emirom Kusturicom kazao je da nikada nije ni pokušao stupiti u kontakt s njim.

“Nema šta nisam izgovorio o njemu, a i on o meni. To traje već 25 godina. Veliki profesor i režiser, ali kao čovjek on je doživio moralni fijasko.”

Kusturica je saučesnik u zločinu, trebao bi biti kao haški svjedok. On je bio nad onim kartama.

Za izjavu da je “Bošnjaku važniji bik, nego genocid u Srebrenici” koja je šokirala bh. javnost, Hadžihafizbegović kaže: “U Čevljanovićima se skupi 100.000, a u Srebrenici 50.000 ljudi, a blizu toga se prodaju Džekini dresovi. Tu zamjeram nekim institucijama koje su zadužene da budu blizu i da rade s narodom, koji je dobar kakav može biti.”

Za kraj svog prvog gostovanja u medijima nakon nesreće rekao je da tek od prije 20 dana može mirno spavati, nakon što se sreo sa porodicom stradale žene, te da je ponosan na hrvatsko državljanstvo gdje je osvojio mnogo nagrada i glumio u 14 filmova.

“Nedostaje mi gluma, jer do prve predstave će proći skoro četiri mjeseca kako ne glumim.”

Reprizu Pressinga pogledajte na N1, a snimak će u četvrtak biti dostupan na YouTube kanalu N1 televizije.