U nekim stvarima zaista postoji velika razlika između djevojčica i dječaka, za nešto je kriva biologija, a za nešto tipično roditeljsko ponašanje   

Kada govorimo o prvim riječima, djevojčice u prosjeku progovore čak četiri do pet mjeseci prije dječaka, a isto su tako brže i s prvim koracima. Kažu da je sasvim normalno da cure barem dva mjeseca ranije kreću istraživati svijet.

Jedan dio razloga leži u biologiji – definitivno, a “kriv” je estrogen – hormon koji djevojčicama pomaže da prije dječaka razviju važne neurološke veze između lijeve i desne strane mozga zbog čega su u mogućnosti ranije progovoriti, ali i ranije izraziti svoje osjećaje.

Dječaci pak prvo intenzivnije koriste lijevu stranu mozga, zaduženu za logičnije promišljanje, ali tu logiku često ne mogu još izraziti jer ne pričaju, sve dok ne počnu koristiti i desnu stranu mozga.

No, čak i kada već stasaju u školarce logičnije će promišljati od djevojčica, čak će imati i bolje razvijenu maštu, ali se neće moći tako dobro izraziti kao djevojčice.

Samim time za djevojčice se smatra da će uvijek imati širi vokabular od dječaka, ali da će im promišljanje biti ograničenije.

A kada već govorimo o ograničenjima, prostornim ograničenjima i tu je vidljiva jedna velika razlika. Djevojčice će dok su male, a i kasnije, radije birati igre na jednom mjestu gdje će se igrati satima s nekoliko igračaka, dok će dječacima uvijek trebati širi prostor. Njima je skakanje, trčanje, penjanje i padanje potrebno da bi se pravilno razvili. No to isto tako znači i da će dječaci uvijek biti nestrpljiviji od djevojčica.

I to definitivno nije jedina razlika među njima.

Curice su naravno nježnije, a znanstvenici čak kažu da to možda i nije toliko stvar biologije koliko poimanja roditelja jer curice se nekako uvijek više mazi, više im se tepa, više ih se nosi, dok se malene dječake od samog početka češće gura od sebe, umjesto maženja češće im se naređuje i tako od samog početka dječaci prihvataju takav grublji “muški” model ponašanja.

No, iako nam se nakon ovih činjenica može činiti da su dječaci otporniji i čvršći od rođenja – to zapravo uopšte nije istina.

Od samog rođenja dječaci su puno osjetljiviji. Puno više plaču, čini se da se znatno teže prilagođavaju uvjetima u vanjskom svijetu te su puno skloniji infekcijama. Ali to se stanje mijenja s godinama pa curice u nešto kasnijoj dobi postaju osjetljivije i manje imune na bolesti. Nešto kao da su dječaci tu osjetljivost odradili ranije. (index.hr)