Studentica stomatologije Badema Begović je bila dio ekipe koja je mališanima u Tanzaniji vraćao osmjeh na lice.

“Iako sam se i ranije trudila da štedim vodu, struju, da čuvam okolinu, definitivno sada obraćam pažnju koliki mlaz vode teče, prestajem jesti kada osjetim sitost. Trebali bismo malo razmisliti o tome da postoje ljudi kojima je jedna četkica za zube pravi poklon, a čokolada i dom sa svim namještajem samo dio mašte”, riječi su kojima studentica stomatologije, Badema Begović, opisuje svoj boravak u Tanzaniji i pružanje zdravstvene pomoći siromašnoj djeci.

Rođena i odrasla u Tešnju, Badema je nakon završetka srednje škole upisala Stomatološki fakultet Univerziteta u Sarajevu. Ističe da joj je životni moto jednostavan:

“Učiti, istraživati, biti pozitivna osoba i aktivan član društva”. Slobodno vrijeme provodi u društvu bliskih osoba, te volontira u nekoliko nevladinih organizacija.

S ponosom kaže da sreću pronalazi u pomaganju drugima, da mnogo voli životinje i brigu o njima.

Ove godine je saznala za postojanje Pamoja projekta, kampanje pomoći ljudima u dalekoj i siromašnoj zemlji Tanzaniji i odmah se odlučila pomoći. Kao dio tima studenata stomatologije iz cijele regije i Evrope, Badema je par mjeseci provela u Africi pružajući besplatnu stomatološku pomoć djeci.

Rezultat – više od 2.000 mališana s blistavim osmijesima.

“Već odavno sam se uvjerila da kroz volontiranje upoznate prvo sebe, ali i druge ljude koji su aktivni i vrijedni. Smatram da je bitno da sebe izgrade kao ličnost sa mnogo iskustva. Jedino kada radimo na sebi možemo doprinijeti društvu ličnim primjerom. Smatram da na taj način i druge možemo motivirati da se upuste u ovakve i slične projekte. Ako ništa motivirati ih da se aktiviraju u bilo kom segmentu života.

Moj volonterski rad je počeo još u srednjoj školi. Aktivno sam dvije godine radila na projektu “Stariji brat, starija sestra”. Volonter sam i u konjičkom klubu Pegasos već četvrtu godinu. Tamo se družim sa mojim zaljubljenicima u konje. Brinemo o konjima, jahačima početnicima, jašemo, učimo o konjima ali i o sebi. Tu odmaram u pravom smislu riječi, prikupljam pozitivnu energiju za dalji rad. Povremeno radim na radionicama o četkanju zuba. Volim kada me pozovu iz različitih udruženja pa imam priliku da radim sa djecom.

Šta je to Pamoja projekat?

“Pamoja na swahili jeziku znači “zajedno”. TDSA (Tanzanian Dental Students’ Association) i MUHAS (Muhimbili University of Health and Allied Sciences) su zajedno sa EDSA (European Dental Students Association) osmislili program preventivne stomatologije koji se sprovodi u osnovnim školama u Tanzaniji. Projekat se provodi već tri godine. EDSA tim se sastoji od osam studenata stomatologije i osam mladih stomatologa. Cilj projekta je edukacija u osnovnim školama, te provesti stomatološke tretmane koje je moguće provesti u školskim uslovima.

Problem u Tanzaniji je što se svaki stomatološki tretman plaća, te smo mi zajedno sa kolegama iz Tanzanije proveli tretmane fluoridacije, zalijevanja fisura, uklanjanja tvrdih naslaga, karijesa koliko je to moglo biti u mogućnosti. Tretmane ekstrakcija zuba djeca su dobila na Stomatološkom fakultetu u Dar es Salamu i u bolnici u Bagamoyou.

Zašto si se odlučila za učestvovanje u Pamoja projektu?

“U maju prošle godine, na EVP (European Visiting Program) u Zagrebu upoznala sam kolegicu koja će kasnije biti dio Pamoja tima 2015 te sam se detaljnije upoznala s projektom. Nakon toga sam odlučila aplicirati. Motivaciono pismo, CV i preporuka od profesora sa fakulteta su bili dovoljni da prođem u uži krug izbora.

Eh, tu je onda trebalo roditelje uvjeriti da je “sigurno” otići u Afriku i tamo raditi. Naravno, uvijek su podrška u idejama koje imam, međutim, ovaj put im je bilo teško prihvatiti. Tu kao i u svemu nastupa moja sestra, koja mi pomaže kada su u pitanju pregovori sa roditeljima. Ona je osoba koja istanča i upotpuni moj optimizam i upornost. Izraz “vjetar u leđa” sa njom ima pravi smisao. Roditelji su nas tako odgojili da uvijek budemo tu jedna za drugu. Tako je bilo i sa mojim putem u Afriku. Nakon skype intervjua, čekanja na njihov povratni odgovor, 23.01.2016., postala sam dio Pamoja Tima 2016.

 

Utisci o putu i boravku u Africi?

“Hana i ja smo letjele malo duže zbog cijene aviokarte. Bilo je duplo skuplje letjeti iz Sarajeva, pa smo izabrale let Zagreb-Brisel-Istanbul-Dar Es-Salam pošto je to bila najpovoljnija opcija. U Istanbulu smo upoznale kolegicu iz Turske i kolegu iz Malte, te smo dalje nastavili zajedno. Nikad ranije nisam letjela tako dugo, pa mi je sve vezano za noćne letove, toliko prelazaka u naredni let bilo zanimljivo. U Tanzaniji smo boravile u gradovima Dar Es Salam i Bagamoyo, a poslije završetka projekta smo otišli i na Zanzibar da vidimo taj predivni otok.

Ono što mi je najviše ostalo u sjećanju je gostoprimstvo. Nadam se da ću i ja tako ljubazno i sa tolikom srećom barem upola moći dočekati kolege iz Tanzanije. Posmatrala sam ljude koji nose kofere, korpe sa voćem i povrćem na glavi. Dosta sam posmatrala tu njihovu naviku i zaključila da ima dobar smisao. Žene u Tanzaniji hodaju uspravno ispravljenih glava, za razliku od ljudi u Evropi. Svi smo tako pogrbljeni.

Ruksaci, nepravilno sjedenje za računarima, gledanje neprestano u mobitele, sve to utiče na naš lokomotorni sistem. Naravno, jedva sam čekala priliku kada ću moći probati nositi nešto na glavi, pa sam se pridružila nošenju kante vode iz susjedne škole. Vjerujte, nije to uopšte veliki problem.

Mahanje djece, pozdravljanje na ulici je posebno bilo interesantno na početku. Uživala sam u kupovini i degustaciji voća sa ulice. Prodavač vam otvori kokos, dobijete slamku i pijete. Imaju i jako zanimljiv gradski prijevoz. Bagag, dala dala, ali i taxi su jako interesantni. Tako baš osjetite grad i ljubaznost stanovništva na možda najbolji način.

Domaćini su prijatni, rado pitaju odakle smo. Bosna I Hercegovina i nije zemlja za koju su mnogi čuli. Dosta ih je prvi puta čulo za Bosnu i Hercegovinu od mene. Malo sam se dozivala na nogomet, pitam onda da li su čuli za Edina Džeku, pa ono kažem eh i on je iz Bosne i Hercegovine. Ipak je nogomet nešto gdje se ljudi najlakše izgleda razumiju. Sa onima kojima sam dolazila dublje u konverzaciju, spomenula sam da je Bosna također poznata po različitostima, prirodnim ljepotama. Nestvarno im je kada im se spomene da u Bosni i Hercegovini između ostalih ima i ljudi islamske vjeroispovijesti.

 

Iako sam se i ranije trudila da štedim vodu, struju, da čuvam okolinu, definitivno sada obraćam pražnju koliki mlaz vode teče, prestajem jesti kada osjetim sitost. Kada bi svi malo razmislili da postoje ljudi kojima je jedna četkica pravi poklon, čokolada i dom sa svim tim namještajem prozorima samo dio mašte. Kada bi nam kiša i sve vremenske prilike bile radost, te razlog za još veću zahvalnost, svi bismo bili ispunjeniji i sretniji. Imala sam priliku da budem tamo kada kiša pada i ta radost se može osjetiti samo kada ste u krugu tih ljudi.

Nadam se da će ovo biti motivacija za druge mlade ljude koji će shvatiti našu ulogu na ovoj planeti. Ja vjerujem da svaki čovjek ima talenat i dar unutar sebe, samo mu treba dozvoliti da on isplovi. Ako ne dozvolimo negativnostima da nas okupiraju i troše energiju, uspjet ćemo. Krenimo od sebe i okolina oko vas će se promijeniti. (Al jazeera)