Sigurno se sjećate vremena, kad još niste bili roditelji, pa biste na javnom mjestu čuli i vidjeli razmaženu djecu koja vrište da im se ispune hirovi. Pritom ste vjerovatno i pomislili da vaša djeca neće biti takva?

Da, svi to mislimo dok ne postanemo roditelji, a zapravo smo sami krivi, jer ovih 6 roditeljskih grešaka stvaraju razmaženu djecu:

1. Žurba, žurba, žurba…

Ako žurimo kroz dnevnu rutinu, dijete je pod stalnim stresom. Ništa čudno, i sami smo pod stresom u takvim situacijama. Požurivanje šalje i pogrešnu poruku (koju vjerovatno i ne želimo da pošaljemo), a to je da mali ljudi nisu vrijedni našeg vremena. Zato drugi put zastanite i dajte im vremena da pojedu doručak na miru i da se sami služe priborom za jelo, okupajte ih uz igru bez žurbe i pročitajte i nekoliko priča za laku noć. Ništa neće pobjeći, osim njihovog djetinjstva.

2. Nedosljedan raspored spavanja

Polazak na spavanje nije nešto što djeca jedva čekaju i često će pokušati da odlože odlazak u krevet raznim izgovorima, na primjer Nisam umoran ili Ne spava mi se, dok istovremeno jedva drže oči otvorene. Ali, dijete kojem nedostaje sna i odmora, obično nije srećno dijete i plače i oko najmanjih sitnica. Odlaganje odlaska na spavanje jer djeca to mole ili jer sami imamo nedovršenog posla je siguran put do mrzovoljnih lica svih u porodici.

3. Prenatrpani raspored

Današnje društvo je užurbano i rasporedi su nam prenatrpani. To utiče i na našu djecu jer remeti njihove uhodane i sigurne rutine. Kad porastu, često i djeci prenatrpamo raspored raznoraznim aktivnostima, druženjima, događajima koje “ne smiju” da propuste… Ponekad nije loše stati i izbaciti iz rasporeda one manje bine stvari i jednostavno doći do vazduha u svom domu. Ako potpuno mijenjate rutinu svojih mališana, pokušajte to da učinite postepeno.

4. Loš stav

I to loš stav roditelja, ne djeteta, jer djetetov stav uveliko zavisi od stava roditelja. Nemojte potcijenjivati svoj uticaj na djecu. Ako želite srećno dijete, budite roditelj koji širi sreću i pozitivu.

5. Nedostatak kontakta očima

Običan kontakt očima i vrijeme koje im posvetimo jedan na jedan mogu učiniti čuda i smiriti napetost u raznim situacijama kad su djeca (a i mi) na ivici “pucanja”. Osim toga, važno je i vrijeme koje u potpunosti posvetimo djeci, a ne da krajičkom oka virimo u mobilni ili da jednom rukom kuvamo ručak. Mali ljudi zaslužuju našu potpunu posvećenost barem ono malo vremena koliko možemo odvojiti od posla i drugih obaveza.

6. “Nagrađujemo” plakanje

Niko ne voli da sluša plakanje i histeriju, možda biste se čak složili i da je to najgori mogući zvuk u svemiru. Lakše je dati im što žele, nego slušati te strašne zvukove. Ali šta ako tako učimo djecu da je histerisanje način na koji mogu da dobiju sve što požele? Djeca brzo uče i brzo će shvatiti da je dovoljno vrištati i ispuniće im se svaka želja. Drugi put jednostavno izdržite. (mamaibeba.net)