Time-out može biti efikasan metod disciplinovanja djece starije od 2 godine. Primjenom ove metode dijete se fizički udaljava od nastale situacije i stavlja u poziciju da se primiri i razmisli o svom postupku. Ali kako zapravo ova metoda unkcioniše i kojih zamki treba da se čuvate?

Kada je u pitanju podizanje dece i njihovo disciplinovanje, u današnje vrijeme, većina porodica primenjuje metodu koju nazivamo time-out. Ipak, mnogi roditelji nisu u potpunosti sigurni kako da je primjenjuju, a neki se čak i žale da „ona jednostavno ne funkcioniše“. U nastavku predstavljamo nekoliko strategija i tehnika roditeljstva i podizanja djece za efikasnu primjenu time-out metode.

Osnove time-out metode

Time-out metoda funkcioniše kod djece uzrasta od oko 2 do 5 godina. Iako je svako dijete drugačije, djeca mlađa od 2 godine zapravo i ne shvataju ovu tehniku, dok je djeci starijoj od 5 godina potrebno pristupiti na malo sofisticiranije načine kako biste ih naučili disciplini i lijepom ponašanju.

Time-out podrazumeva da se dijete fizički udaljava od nastale problematične situacije ili iskušenja. Dijete tada dobija priliku da se primiri, osvrne na situaciju, zapamti šta se od njega očekuje i nastavi sa lijepim ponašanjem. Ukoliko ovo dovede do stvaranja još veće tenzije, pažnje, energije ili interakcije djeteta sa roditeljem ili starateljem, efekat neće biti postignut, jer svaka dalja interakcija mora biti izbjegnuta. Time-out treba da predstavlja određenu vrstu izolovanja djeteta koje ima jasnu poruku: „Kada se tako ponašaš, ne možeš da budeš dio aktivnosti“.

Kako bi time-out funkcionisao, morate da uspostavite obrazac ponašanja za njega. To zahtjeva ulaganje određenog vremena, što mnogi roditelji to smatraju vrednim truda (ukoliko ste neuspješno primjenjivali time-out metodu u prošlosti, početno ulaganje vremena biće veće, budući da je ponovno uspostavljanje pravila ponašanja kod djeteta daleko komplikovanije nego kada se pravila iznova postavljaju).

Postavka

Postavite stolicu na neko nezanimljivo i neutralno mjesto u stanu ili kući, poput ugla trpezarije ili ulaznog hodnika koji se rijetko koristi. Ne preporučujemo da to bude dječija soba jer se time stvara negativna asocijacija sa mjestom koje, za dijete, treba da predstavlja bezbjedno utočište.Takođe, u spavaćoj sobi se često nalazi mnogo elemenata koje skreću pažnju djeteta.

Pobrinite se da mjesto na koje ćete staviti stolicu bude udaljeno od „mjesta zločina“ i od samih roditelja, jer postavljanje stolice za kaznu na prometno mjesto daje mnogo mogućnosti djetetu za skretanje pažnje sa problema smijehom, provociranjem i šarmiranjem. Takođe, pobrinite se da time-out mjesto bude jmesto na kome dijete može biti ostavljeno samo i bez nadzora bezbedno.

Akcija

Uputite djetetu kratko upozorenje: „Dosta je bilo“, koje će djetetu biti znak da mu slijedi time-out kazna. Ukoliko ovo nema efekta, izgovorite sljedeće: „U redu, vreme je za time-out“. I to je sve. Uzmite dijete i postavite ga na stolicu za time-out.

Podesite tajmer (to može biti običan kuhinjski tajmer ili sat na rerni kako bi dijete moglo da čuje kada se aktivira). Vrijeme trajanja kazne bi trebalo da bude srazmjerno godinama djeteta, u minutima. Ukoliko dijete ustane sa stolice, jednostavno ga vratite nazad i pokrenite tajmer ispočetka. Ne govorite ništa. Možda ćete ovo morati da ponovite i sto puta dok dijete ne ostane da sjedi do kraja trajanja kazne. Ne odustajte, jer ukoliko odustanete, biće mnogo teže sljedeći put.

Kada se tajmer oglasi, recite: „Gotovo je“, zagrlite dijete i to je sve. Ne raspravljajte o problemu. Dajte djetetu neku novu zanimaciju, pozitivna alternativna prethodno zabranjenoj aktivnosti. Nemojte čak ni da pominjete to što se desilo.

Česte greške

Roditelji mnogo govore. To samo zbunjuje dijete, povećava tenziju i čini svakoga uznemirenim. Jednostavan osvrt na napravljenu grešku, poput „Udario si svoju sestru ponovo“, praćen sa „Vrijeme je za time-out“ je sve što je potrebno. Nakon toga, šutanje je zlato.

Time-out rezultira prevelikom pažnjom. Ukoliko time-out daje djetetu više pažnje nego što je dobija kada se lijepo ponaša, nastaviće da privlači vašu pažnju provokativnim ponašanjem.

Roditelj je previše uznemiren. Ukoliko osjećate da je situacija u potpunosti izvan vaše kontrole, nećete biti u stanju da pomognete djetetu da nauči lekciju. Udahnite duboko na nekoliko sekundi ili minuta i smirite se. Ponekad je dobro da čak i sami sebi date time-out, daleko od nastale situacije, nakon što se pobrinete da sve bude u redu sa djetetom. Kada ste se pribrali, vratite se svom djetetu, navedite mu razlog za kaznu i objavite mu time-out. Upamtite ovaj scenario isključivo za najozbiljnije situacije, nemojte da vam postane navika.

Posebne okolnosti

Ukoliko je dijete previše uznemireno ili bijesno, neće biti u stanju da uči kroz time-out. Umjesto toga, držite ga bez riječi (u ovakvoj situaciji je bolje da dijete bude licem usmjereno suprotno od vas), sačekajte da se plač pretvori u ljutnju prije nego u histeriju i tada objavite time-out.

Ukoliko je dijete bolesno, pod stresom ili previše umorno, male su šanse da će nešto naučiti iz svoje greške a time-out će ga samo još više iscrpjeti. U tom slučaju, samo ga sklonite od nastale situacije i osnažite čime god je potrebno – zagrljajem, grickalicama, odlaskom u kola ukoliko ste bili u radnji ili dremkom.

Za djecu koja su doživela velika i ozbiljna razdvajanja, time-out izaziva previše emocija, što nadjačava priliku za učenje. To se u velikoj mjeri vidi kod djece u starateljskim domovima. Za ovakvu djecu, bolje je ukoliko postavite svoju stolicu iza njegove stolice za kaznu, tako da sjedite leđa o leđa. Pravilo „Bez priče“ i dalje je na snazi, tajmer i dalje određuje trajanje kazne i pažnja je smanjena – ali dijete se ne osjeća usamljeno.

Djecu sa smetnjama u razvoju ili naprednih kognitivnih veština trebalo bi tretirati u skladu sa stepenom njihovog razvoja, prije nego u odnosu na godine. Na primjer, dijete od 30 mjeseci čiji je razvoj na nivou djeteta od 10 mjeseci ne može da razume time-out.

Cjelodnevni time-out? Zapitajte se da li je to ispravno.

Da li ste postavili prioritete u vaspitanju djeteta? Organizujte se i zapamtite da Rim nije izgrađen za jedan dan.

Da li postoji neka ozbiljna okolnost koja je previše stresna za vaše dijete, poput predškolske ustanove koja je previše zahtjevna ili očekivanja koja su prevelika za vaše dijete? Ukoliko postoji,razmislite o promjeni – nova predškolska ustanova, dadilja ili društvo – kako bi dijete moglo da bude uspješno i kako ne bi doživjelo slom zbog svakodnevnog gomilanja tenzije.

Da li svom djetetu posvećujete dovoljno pažnje kada se lijepo ponaša ili mora negativnim ponašanjem da pridobije vašu pažnju i interakciju? Jedan pristup je da pratite kada se lijepo ponaša. Ovo je teško jer, kako se loše ponašanje sve jače ispoljava, vaš prirodni nagon je da se povlačite od djeteta i čak pokušate da ga izbjegavate. Ovo je sasvim normalan aspekt roditeljstva. Bolje rješenje moglo bi da bude da jednostavno sjednete na pod i poigrate se sa svojim djetetom nekih 20 do 30 minuta svakog dana.

Da li je vašem djetetu dosadno i pokušava da unese malo dinamike? Ovo je čest slučaj kod djece koja su prerasla aktivnosti predškolske ustanove i potrebno im je više izazova u životu.

Koja god da je situacija, zapamtite da je vašem djetetu neophodna vaša pažnja i nježan dodir. Dodir kože o kožu je jezik ljubavi koji nas povezuje, ali, koža mora biti u potpunosti zaštićena kako bismo u ovim trenucima ljubavi uživali na najbolji mogući način. Pelena koju odaberete igra važnu ulogu u njezi kože vaše bebe. (b92.net)