Prijateljstvo sa povlasticama spada u oblast komplikovanih i nedefinisanih veza, koje umiju da se razvlače i traju i u kojima opstajete, uprkos nezadovoljstvu svojim položajem.
Prijatelji koji imaju seks, sklapaju ugovor koji u početku izgleda kao sjajno rješenje za obje strane. Svako ostaje u svojoj zoni komfora, zadržava slobodu, uživa u seksu, a prijatelj se ne pretvara u partnera, nego ostaje prijatelj – neko ko te podržava, voli, raduje i kome je stalo do tvoje dobrobiti.
Emotivni ugovori su isti kao oni sa bankama. Uzmete kredit prijateljstva sa povlasticama i poslije čupate kosu, kad varijabila krene da vam naplaćuje izbor. Pa nismo se tako dogovorili, mislite vi, a ispada da jeste. Pa zar ne možemo da promijenimo dogovor i napišemo novi ugovor, pitate se, a ispada da ne možete. Jer druga ugovorna strana uopšte nema nikakav interes u mijenjanju ugovora. Ako raskinete ugovor, plaćate poene.
Ostajete i bez prijatelja i bez seksa. Zato ostajete zaglavljeni u prijateljskoj seks šemi, nadajući se da će prijatelj promijeniti stav, ili da ćete usput sresti nekog sa kim možete da imate običnu, regularnu, normalnu partnersku vezu. U suštini, i vas u lošem ugovoru zadržava računica, a vjerovatno ste baš slabi u matematici.
Ne znate šta hoćete
Eh, kao da je lako znati šta hoćeš! Pokušavaš da shvatiš, polaziš od onog što nećeš, a na kraju ispada da na sve to što nećeš, pristaješ zarad onog malog djela koji dobijaš od svega onog što bi možda htjela, kad bi tačno znala šta hoćeš. Hoćeš slobodu, ali i vjernost. Partnerstvo, ali i prijateljstvo. Vezu, ali bez obaveza.
Kao u Baš-čeliku – evo ti ključevi od svih vrata, ali ova nikako ne otvaraj. A nekako baš ta vrata moraš da otvoriš, ili da crkneš. Pa tako ispada da imaš sve što hoćeš, a ipak hoćeš i sve drugo, iako ne znaš tačno šta je to drugo. Nikako ti se ne uklapa ograničenje na ono što si izabrala. Kalkulišeš – i sad kad bi ta veza prerasla u pravu vezu, sa njom bi došli i svi oni problemi posesivnosti i zasićenosti, a onaj ko je dobar kao prijatelj i seksualni partner, možda uopšte ne bi bio dobar kao partner u ozbiljnoj vezi.
Plašiš se onoga što bi se od tebe tražilo u vezi
Iako te nervira njegova sloboda, koju praktikuje prema ugovoru o prijateljstvu sa povlasticama, tvoja ti je baš udobna i draga. Njega ne zanima što se ti baviš nekim aktivnostima, za koje on misli da su bezvezne, ili zbog kojih često putuješ i danima te nema, jer to nema veze sa njim – prijatelji ne uslovljavaju jedni druge.
A kad biste bili zvaničan par, možda bi morala da mu polažeš račune o tome gdje ideš, sa kim, šta i zašto radiš, a možda bi morala i da ograničiš svoje aktivnosti ili da ih se odrekneš – partner ima prava, koja prijatelj nema. U vezi čovjek nije sasvim komotan, jer ne predstavlja samo sebe, nego i svog partnera, a u to spadaju i sve one primjedbe na stil oblačenja – tebe nerviraju njegove uvučene košulje, on smatra da se oblačiš suviše droljasto – ali dok to u prijateljstvu sa povlasticama nije pitanje koje se poteže, u vezi bi se vjerovatno zahtjevalo prilagođavanje.
U stvari, bojiš se da vam ne bi uspjelo
Ako se i ne pribojavaš njegovih zahtjeva i očekivanja u eventualnoj ozbiljnoj vezi, svojih se itekako plašiš, jer poznaješ sebe. U vezi se pretvaraš u zahtjevnu osobu, koja vrši pritisak, ne toleriše ovo i ono, jer zna se kakve standarde veza treba da ispunjava. I sa tim standardima si se zaglavila u prijateljstvu s povlasticama, jer je to neki međuteren, koji te ne izaziva da postaneš neprijatna mješavina učiteljice, supruge i policajca, koja nastoji da sve kontroliše, sankcioniše i unapređuje.
Možda je to prijateljstvo sa povlasticama jedini način da imaš nekog, a da ne poludiš od osujećenosti i nezadovoljstva. Zašto se onda osjećaš zaglavljeno i bezizlazno? Ah, možda nije do prijateljstva s povlasticama, nego do tebe. (NN)
