Ponedjeljak, 29. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Potresna ispovijest migrantkinje: “Čula sam da me muž zove, ali glas mu je bio sve dalje i dalje”

Preuzmite sliku

Put migranata koji traže novi život u Evropi nije nimalo bezbijedan niti jednostavan. Neke izbjeglice ga pređu bezbijedno sa svom porodicom na broju, a druge ostaju bukvalno bez ičega.

Jedna žena otkrila je koliku cijenu je morala da plati da bi izvukla živu glavu, a njena ispovijest natjerala je mnogima suze na oči, prenosi stil.kurir.rs.

“Moj suprug i ja smo prodali sve što imamo kako bismo mogli da priuštimo ovo putovanje. Radili smo po 15 sati dnevno u Turskoj, kako bismo imali dovoljno novca za bijeg. Krijumčar je smjestio nas 152 u jedan jedini brod.

Kada smo vidjeli šta se dešava, mnogi od nas poželjeli su da se vrate, ali on nam je rekao da nam novac neće biti refundiran.

Nismo imali izbora i ukrcali smo se.

Donja paluba i pramac bili su krcati ljudima. Talasi su prodirali u brod, pa je kapetan svima naredio da bace sav svoj prtljag u more. Tokom plovidbe smo udarili i u stijenu, ali nas je kapetan uvjeravao da nema razloga za brigu.

Voda je ponovo počela da nadire, a on je uporno ponavljao da nema razloga za paniku.

Mi smo bili na donjoj palubi u trenutku kada je ona počela da se puni vodom. Bilo je nemoguće i pomjeriti se. Svi su vrištali, a mi smo jedni od posljednjih koji su se odatle izvukli živi.

Suprug me je odatle izvukao kroz prozor. Dok smo plivali, on je svoj pojas za spašavanje dao jednoj ženi. Plivali smo do krajnje granice izdržljivosti. Nakon nekoliko sati takvog tempa, rekao mi je da je previše umoran da bi nastavio, i da planira da pluta kako bi se malo odmorio.

Bilo je tako mračno da se nije vidio prst pred nosom, a talasi su bili ogromni. Čula sam da me suprug doziva, ali glas mu je odzvanjao sve dalje i dalje. Nikada ga nisu našli…”

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje