Jedan od najstarijih običaja vezanih za sklapanje bračne zajednice je prenošenje mlade. Zbog čega mladoženja prenosi mladu preko praga?

Podrazumijevalo se da mlada mijenja mjesto prebivališta kada se uda, te da se seli u kuću svog supruga.

Iza ovog običaja koji se poštuje već vijekovima, krije se vjerovanje naših predaka. U tom periodu su se izuzetno poštovale porodične vrijednosti i običaji, a jedan od njih jeste upravo ovaj, koji vezujemo za bračnu zajednicu. Mlada je nekada, pa sve do skoro, živjela u roditeljskoj kući, a tek poslije udaje je prelazila u kuću svog supruga.

Nekada se jako pazilo na to ko potiče iz koje porodice, jer su se brakovi sklapali po ugledu.

Vjerovalo se da duše umrlih predaka aktivno učestvuju u životima živih i da na neki način zauvijek “žive” u porodičnim kućama i to na samom kućnom pragu.

Iz tog razloga se izuzetno pazilo da mlada, koja još nije uvedena u novu porodicu, ne zgazi prag svoje nove kuće, kako ne bi nagazila na duše predaka.

Vjerovalo se da su njene stope precima još uvijek nepoznate i zato je mladoženja morao prenositi, kako bi izbjegao njihovu eventualnu ljutnju.

Zapadni Evropljani su vjerovali da će mlada koja se spotakne na pragu svog novog doma nepovratno donijeti nesreću svojoj kući i braku.

Pošto je muž bio imun na takvu situaciju, mladoženja koji je unosio mladu u kuću pokazao se kao dobar način da se takva nezgoda u potpunosti izbjegne.

Čini se da ovaj strah od spoticanja ima svoje korijene u starorimskoj kulturi, koja je imala slično vjerovanje.