Zašto neki parovi tako dobro kliknu, a drugi pate u vezi opterećenoj stalnim tenzijama?

Može li osoba željna istraživanja pronaći sreću s “prizemljenim graditeljem”? Može li “pregovarač” koji nastoji uvijek udovoljiti ljudima biti u sretnoj vezi sa “strogim direktorom”? U većini slučajeva ljudi stupaju u brak s osobom koja imaj drugačiji set primarnih društvenih i kognitivnih vještina, tvrdi dr. Helen Fisher, antropologinja na Odsjeku za antropologiju Univerziteta  Rutgers.

Ona kaže kako postoje četiri tipa partnera:

– Istraživač je vrlo znatiželjan, kreativan, energičan i spontan. U ljubavi čezne za sebi sličnim saigračem te se najbolje slaže s partnerom istraživačem.

– Graditelj je smiren, društven, vješt u umrežavanju s ljudima i izgradnji porodice. U partnerici želi pronaći vrijednu pomoćnicu i dobro se slaže s drugim graditeljem.

– Direktor je logičar i analitičar, usmjeren ka cilju i odlučan, fokusiran, neposredan i promišljen. Čezne za srodnim umom, a dobro se slaže s pregovaračem.

– Pregovarač je maštovit, intuitivan, suosjećajan, verbalno vješt te zna pokazati emocije. Čezne za: srodnom dušom. Dobro se slaže s direktorom te ne čudi što su „direktorica“ Hillary i „pregovarač“ Bill Clinton uspješno prebrodili brojne nedaće.

Provela je istraživanje:

Kako bi utvrdila koliko su sretne ili nesretne kombinacije pojedinih tipova ličnosti, dr. Fisher je provela online anketu u kojoj je učestvovalo 500 parova. Rezultati su, tvrdi, bili zapanjujući. Više od 70 posto ispitanika je, nakon braka, koji je u prosjeku trajao 16 godina, izjavilo da bi se ponovno vjenčalo s istom osobom.

Ispostavilo se da su najpopularniji spoj graditelj + direktor, a slijede pregovarač + direktor.

U čak tri od četiri najčešće bračne kombinacije prisutan je graditelj, što je i logičan slijed budući da su to osobe talentovane  za gradnju porodice, doma i karijere te su time i „dobar materijal“ za roditeljstvo i brak.

S druge strane, u izrazito malom broj parova su prisutni istraživači, što ne čudi jer su to osobe koje vole promjene i avanture.

Primarni gen u dopaminskom sistemu, povezan sa sklonošću ka preuzimanju rizika, prisutan je u samo pet posto svjetske populacije, stoga je i logičan podatak da samo 9,5 posto od 1000 ispitanika u anketi, tačnije 59 žena i 36 muškaraca, pripada kategoriji istraživača. Ovaj je podatak, kaže dr, Fisher, zanimljiv i stoga što se kosi s uvriježenim mišljenjem da su žene manje sklone avanturizmu nego muškarci.

Anketom sam željela otkriti koji se tipovi najčešće međusobno žene i ostaju zajedno te kako taj miks različitih tipova ličnosti zajedno funkcioniše, kaže dr. Fisher. Ispostavilo se da su iznimno rijetki slučajevi da u bračnu zajednicu stupe dva istraživača. Od 500 parova, među ispitanicima je bio samo jedan takav „istraživački“ par, što je tek 1 posto.

Nešto više, oko 4 posto brakova čine po dva pregovarača, 7 posto su brakovi između direktora i direktorica, a u najviše, 14 posto brakova, oba su partnera graditelji. Istraživanje je pokazalo da su i nakon 20 godina braka neki muškarci i žene još uvijek ludo zaljubljeni, a skeniranjem je utvrđeno da njihov mozak pokazuje visoku aktivnost u područjima koja su povezana s romantičnom ljubavi i privrženošću te se smatra da su upravo to ključevi uspješne veze na duge staze. (24sata.hr)