Mike Newman (30), iz Hampshirea, je prije četiri godine doživio nesreću s motociklom. Iako su mu rekli da više neće moći hodati, Mike si je zadao cilj da ponovno stane na noge i nauči hodati i to je i uspio.

U junu 2019. godine, Mike Newman (30), iz Hampshirea, pao je s motocikla kada je hitno prebačen u bolnicu. Tamo je proveo šest mjeseci oporavljajući se. Iako su prognoze bile teške, nakon gotovo četiri godine oporavka, Mike je počeo ponovno hodati, a dobio je licencu i za personalnog trenera.

Ljekari su mu nakon nesreće rekli kako više neće moći hodati. Međutim, on je odlučio ne vjerovati u to i sada je postao personalni trener.

– Možda se nikad neću vratiti na 100 posto i iako još uvijek trebam invalidska kolica kad se pretjerano naprežem, došao sam tako daleko i tako sam ponosan na sebe – kaže Mike koji se prisjetio nesreće.

– Bio sam na stazi i odjednom sam sa svojim motociklom udario u stijenu. Udarac me odbacio i pao sam na leđa. Pokušao sam ustati, ali nisam se mogao pomaknuti. Helikopterom su me prebacili u bolnicu i umetnuli metalne šipke u leđa. Nisam uopće osjećao noge, a to je itekako uticalo na sve ostalo, pa sam duže vrijeme morao koristiti i kateter. Noge su mi jednostavno ‘venule’, nisam ih uopšte mogao osjetiti, a kad se osjećaj vratio, bile su nevjerovatno slabe, gotovo beživotne. Morao sam ostati u bolnici oko pet i pol mjeseci, a onda sam bio u centar za rehabilitaciju – priča Mike.

Prošao je i kroz nekoliko komplikacija prilikom oporavka, prenosi 24sata.hr.

– Rane su mi se inficirale tokom boravka u bolnici, što nije bilo idealno. Onda sam u februaru 2020. polomio šipke u leđima što je dovelo do toga da sam tamo ostao još mjesec dana – dodaje.

Nakon što je otpušten, Mike si je zadao cilj da ponovno stane na noge i ponovno nauči hodati.

– Fizioterapija mi je pomogla da vratim snagu u noge, ali onda kada je došla pandemija, terapije su naglo završile. To vrijeme proveo sam hodajući po kući s okvirom za stajanje, štakama i invalidskim kolicima. Korištenje pomagala bilo je stvarno čudno iskustvo jer nisam osjećao ništa u nogama neko vrijeme, pa sam morao samo vući stopala  i oslanjati se na snagu gornjeg dijela tijela – kaže Mike.

Jedan od njegovih najvećih ciljeva i velika želja mu je bila samostalno koristiti toalet umjesto katetera.

– Kad su ograničenja zbog Covida malo popustila, natjerao sam se da idem u teretanu kako bih vježbao i ojačao noge koje su bile veoma slabe. Kroz trening, počeo mi se vraćati osjećaj u nogama, što je bilo ludo, i počeo sam pomalo stajati i hodati nakratko. Iako se osjećaj vratio na jednu nogu mnogo prije druge, prilično sam gubio ravnotežu i okliznuo bih se tu i tamo – prisjeća se Mike.

Nakon što se osjetio dovoljno jakim, Mike je odlučio krenuti na obuku za licencu personalnog trenera i bio je prvi koji je završio edukaciju u invalidskim kolicima. Sada se nada iskoristiti svoje iskustvo paralize kako bi pomogao u obuci drugih u sličnoj situaciji, kako bi im dao novu nadu koja im je potrebna da ponovno stanu na svoje noge.

– Kada sam bio na rehabilitaciji kičme, svi na odjelu su prolazili izuzetno teške trenutke jer je svaki bio pogođen nekom vrstom paralize. Bio je jedan momak koji je bio na korak od odustajanja, nije mislio da će ikada više prohodati. Odlučio sam se sprijateljiti s njim i odveo sam ga u teretanu i radio s njim. Nedavno mi je poslao video kako hoda po stepenicama po prvi put, i to mi je dalo inspiraciju koju sam trebao kako bih pokušao pomoći drugima – ističe.

Mike zahvaljuje svojim prijateljima i porodici što su mu pomogli u rehabilitaciji nakon nesreće.

– Moja partnerica, Emma-Jane, mi je velika podrška. Ona me tjera da prelazim svoje granice. Nedavno sam prvi put zaplesao s njom što je bilo nevjerovatno, a kako je ona instruktorica plesa na šipci, čak me je natjerala da i to probam. Moja porodica i prijatelji su učinili mama da to vrlo teško i izolovano razdoblje u mom životu ispadne jedno od mojih najprogresivnijih i najizazovnijih razdoblja iz kojih sam izašao deset puta bolji – priznaje Mike. (Tuzlanski.ba)