Porodica je prva škola za život, u kojoj dijete stiče osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima, o životu i njegovim problemima. Tu stiče prva iskustva koja će poslije u životu primijeniti. 

Popustljivost, prevelika briga i ispunjenje svake djetetove želje, odnosno prohtjeva, razvija kod djeteta razmaženo ponašanje. Razmaziti dijete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nježnost, nego mu pretjerano pomagati i posluživati ga te umjesto njega obavljati sve one zadatke koje samo može izvršiti.

Razmaziti ga možemo kupujući mu veliku količinu igračaka i popuštajući mu u svemu samo da bude sretno. Osim što na taj način dijete učimo strategijama koje nazivamo razmaženošću, mi ga spriječavamo u prikupljanju životnih iskustava i učimo da se kod ostvarivanja ciljeva oslanja isključivo na pomoć drugih a time ne razvija samopouzdanje u vlastitu snagu i resurse.

Roditelji znaju da trebaju postaviti granice u odgoju, ali ne znaju kako ih izreći i kako postići da ih djeca shvate ozbiljno a da ih pritom ne povrijede, baš kao što ne znaju ni šta učiniti ako djeca ne poštuju zadane granice. Roditeljima je također teško prihvatiti činjenicu da djeca ne mogu biti stalno potpuno zadovoljna i sretna.

Djetetovo samopoštovanje razvija se ako ga poštujemo i potičemo da postigne određeni uspjeh, a ne time što pokušavamo otkloniti njegove osjećaje ljutnje, tuge ili straha. Preveliko dodvoravanje donosi samo frustracije i niz psihičkih poremećaja.