Svakog roditelja zanima šta se dešava kada dijete ostavi na čuvanje u vrtić. Često pitamo djecu nakon boravka u vrtiću neki set standardnih pitanja i dobijamo set istih odgvora, zapravo ništa ne saznavši.

Neka od ovih uobičajenih pitanja su: Kako je bilo danas u vrtiću? Jesi li jeo nešto u vrtiću? Jesi li slušao vaspitačicu u vrtiću? Šta ste radili danas u vrtiću?

Djeca uglavnom na to odgovaraju sa: dobro, ne, da, igrali se. Posebno tvrd orah su djeca koja ne vole da pričaju o vrtiću pa samo ćute, ili kažu: ne znam.

Postoji dobar način da saznate kako teče dan u vrtiću tako što pitate djecu šta su radila ali počnete od dolaska u vrtić i onda pitate dalje. Ako dijete ne razumije šta tražite, vi kažite šta ste vi radili pa tražite da vam dijete kaže isto tako.

Na primjer: Mama je prvo ostavila Malika u vrtić, pa se vozila kolima, pa je kupila doručak pa je pisala na kompjuteru. A ti Malik, šta si ti radio danas?

Tako ćete otkriti šta se kojim redoslijedom dešava u vrtiću, i da li se neka od tih aktivnosti dopada djetetu. Međutim, ako želite da saznate o odnosu djeteta i vaspitača pitajte konkretno, šta se u kojoj situaciji dešava.

Na primjer: ako želite da znate kako vaspitačica kažnjava pitajte sljedeće: kad ti uradiš nešto loše, šta uradi vaspitačica? A šta ti kaže? Jel rekla to danas nekom? Kome? Zašto je tako rekla?

Ovako ćete postaviti pitanje za svaku situaciju od interesa. Ako ide teže možete djetetu dati lutku i reći da imitira vaspitačicu.

Dakle date mu lutku i kažete: Kako kaže vaspitačica? Evo kaži ti toj lutki isto tako! Dok dijete imitira slušajte njegove riječi i pratite postupke.

Ovo su pitanja koje sam redovno postavljala blizancima kad se vrate kući:

Šta ti je bilo posebno lijepo u vrtiću danas?

Šta ti nije prijalo?

Jel bilo nešto ružno?

Šta ti kaže vaspitačica kada nešto dobro uradiš?

Da li se vapitačica danas ljutila na nekog? A na tebe?

Šta kaže vaspitačica kada se naljuti na nekog? Šta tebi kaže kada je ljuta?

Da li je nekog hvalila vaspitačica danas? A tebe da li je hvalila?

Šta ti kaže vapsitačica kad lijepo jedeš? A šta kaže ako ne pojedeš sve?

Da li si nekom pomogao danas oko nečega?

Da li je tebi bila potrebna pomoć? Oko čega? Da li ti je vaspitačica pomogla?

Ko je sve bio u vrtiću? Jeste imali nekog gosta? Kako se zvao čika koji je bio? Jel on nešto popravljao u vrtiću, šta je radio tamo? Jel vi znate tu tetu? Jel dolazila i ranije?

Dobijala sam uvijek pregršt korisnih informacija! Kada imate blizance treba svakog pitati sve ovo kada je sam. Tako je najpouzdanije. Zvuči po malo paranoidno ali ja sam mišljenja da doza paranoje nije na odmet kad su djeca u pitanju, piše blizancologija.blogspot.ba.

Ovo nisu pitanja koja služe da roditelj bez rezerve vjeruje djetetu i ne provjeri sporne odgovore sa vaspitačem. Ovo su pitanja da dobijemo neke informacije, iz ugla djeteta koje nam mogu poslužiti da donekle shvatimo šta se dešava kada nismo sa njim i kako ono doživlajva da ga osobe kojima je povjereno čuvaju. Sve informacije koje ovako dobijemo moramo uzeti sa rezervom i provjeriti kontekst, činjeničnu tačnost i iscrpnost informacije.

Ovo su dakle pitanja koja mogu da pomognu roditelju da bude u toku sa djetetovim životom u vrtiću ali ne smiju se shvatiti kao neka vrsta preciznog istražnog alata. Sve eventualno uočene probleme treba “pretresti” sa vaspitačem, popričati i tražiti dodatne informacije i pojašnjenja. Ipak ukoliko je neka tako dobijena informacija jako neuobičajena, ili se neka neugodna informacja ponavlja u djetetovim izveštajima, ili ako vaspitač izbjegava i/ili odbija da o tome govori, treba reagovati.

Prvenstveno pišemo ova pitanja za sve da roditelji mogu da ih iskoriste za razne korisne stvari za dobrobit djeteta. Saznaćete da li je dijete jelo ili ne, da li mu se desilo nešto neugodno u odnosu sa drugarima ili prilikom rada – pa možete popričati sa njim o tome i pomoći mu. Možete čuti sa kime se druži – to kada priča kome pomaže i šta rade – to kada na primjer, priča za šta je bilo pohvaljeno. Možete čuti šta dijete voli da radi u vrtiću, već kod prvog pitanja i onda to i kući podsticati.

Važno je samo, ako želite da saznate detalje od djeteta o nekom događaju, da postavite pitanja na koja dijete neće moći jednostavno da kaže da ili ne kao i da postavljate podpitanja. Kada je dijete jako malo i ne zna da dobro govori, moraćete da čitate i govor tijela. Dakle da obratite pažnju kakve grimase pravi, koje emocije pokazuje dok priča i to onda da kombinjete sa onim što vam govori. (Tuzlanski.ba)