Doktor je prije pet godina Ericu O'Gradyju (57) rekao da počne da planira sopstvenu sahranu pošto za šest mjeseci neće biti među živima. Ali Eric je još uvijek među nama, jer je usvojio Peetyja, psa iz azila, koji mu je spasio život. Ovo je njihova priča…

– Kada ljudi vide moje slike od prije pet godina ne vjeruju da sam to ja. Imao sam više od 150 kilograma, dijabetes, holesterol, pritisak i trošio oko 1.000 dolara na lijekove svakog mjeseca. Bilo mi je neprijatno među ljudima, pa sam ih uglavnom izbjegavao. Prestao sam da živim – počinje svoju priču Amerikanac koji se nada da će pomoći onima koji se nalaze na istom mračnom mjestu na kojem je on bio prije samo pet godina.

– Jednog dana krenuo sam malim avionom na poslovni put, ali osoblje nije moglo da nađe dovoljno veliki pojas da me veže, pa je let kasnio. Čovjek do mene pogledao me je sa neviđenim prezirom i rekao: “Ja ću zakasniti na važan sastanak zato što si ti debeo” To je bila prelomna tačka. Rekao sam sebi: Ili ću umrijeti ili promijeniti svoj život – sjeća se Eric jednog od najvažnijih trenutaka u svom životu.

–  Otišao sam kod nutricioniste i on mi je prvo rekao da usvojim nekog napuštenog psa koji će me natjerati da izađem napolje, prošetam i uspostavim kontakt sa ljudima. Otišao sam u azil i tražio psa koji je kao ja, stariji i ne baš zdrav. Doveli su Peetyja, pogledali smo se i obojica pomislili: “Stvarno? Mogli smo i bolje da prođemo”. Nisam znao šta da očekujem, a onda se među nama uspostavila veza koju nikada nisam imao, ni sa ljudima, ni sa životinjama…

Njih dvojica počeli su da šetaju svaki dan po pola sata, promijenili ishranu i samo godinu dana kasnije, Eric je imao 70 kilograma manje, a Peety čitavih osam!

– Sve se promijenilo, skinuo sam se sa svih lijekova, doveo holesterol, šećer i pritisak u normalu, bilo je čudesno! A sve to dugujem Peetyju. I on je kao i ja većinu života proveo sam, bez prijatelja, bačen u zadnje dvorište dok ga nisu spasili odatle. Osim što mi je pružio bezuslovnu ljubav i naučio me šta znači lojalnost, učinio me je boljim čovjekom. Gledao me bez trunke sumnje kao da sam najbolje biće na svijetu i ja sam zahvaljujući tom pogledu odlučio da postanem osoba kakvom me on vidi – priča Eric sa suzama u očima i sjeća se dana kada je odlučio da istrči polumaraton, a u Peetyjevim očima pročitao: Naravno, matori, možeš ti to! Samo naprijed”!

A onda su njegovom vjernom drugaru otkrili tumor na jetri. Ništa nije moglo da se uradi. Erik je znao da će Peety umrijeti…

– Ležao sam pored njega, on me zahvalno pogledao i život je iz njega istekao. Ostao sam još dugo na tom mjestu zahvalan zauvijek čudesnom psu koji mi je spasao život i zbog kojeg sam danas čovjek koji se ne stidi ni sebe, ni života koji živi – priča Eric koji i danas ne može da prežali druga.

– Dugo nisam htio novog psa, ali sam jednog jutra ipak otišao ponovo u prihvatilište. Stigao sam tamo u ugledao psa koji je doveden nekoliko minuta ranije. Pogledali smo i on kao da je rekao: “Čovječe, šta gledaš, palimo odavde! I jesmo – kaže O'Grady i dodaje da je njegov Jake potpuno drugačiji pas. Mlad je, voli da se igra, trči deset kilometara sa njim svaki dan i zajedno se spremaju za polumaraton.

– Zaista, bez ikakvog pretjerivanja, zahvaljujući Peetyju, ustajem svaki dan i trudim se da budem najbolji što mogu. Pitam se stalno ko je koga spasio. Ja njega ili on mene. U mojoj glavi nema spora oko odgovora na to pitanje. Da nije bilo Peetyja bio bih odavno mrtav i nikada mu to neću zaboraviti – zaključuje Eric koji šalje poruku svima da usvoje napuštenog psa i zajedno sa njim pronađu zdravlje i sreću! (zena.rs)