Vladika Grigorije, episkop Zahumsko-hercegovački i primorski rekao je u božićnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) kako je njegov glavni stav da oni kao vjerski lideri moraju da budu korektni.

“Moji odnosi sa nadbiskupom vrhbosanskim kardinalom Puljićem su vrlo korektni. Moram priznati nešto što možda evo će za vas biti ekskluzivno – bilo je takvih glasova na prošlogodišnjem Saboru Srpske pravoslavne crkve da se odgovori na njegovo pismo, na jedan oštar način, jer je ono stvarno bilo, kao što ste sami rekli oštro, pa mogao bi slobodno reći i neočekivano. Ja sam bio jedan od tih, ne mogu reći jedini, ali čini mi se baš u velikoj manjini koji je rekao da takvim jednim odgovorom ćemo samo pospješiti jednu već i onako nesrećnu situaciju i to se nekako prevazišlo”, rekao je vladika Grigorije na pitanje je li se Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve odredio o vrlo oštrom pismu koje je uputio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić SPC-u kritikujući njenu ulogu u ratu u BiH.

Postoje stvarno neka pitanja ili neka pisma, rekao je vladika Grigorije, na koja je najbolje ne odgovarati ukoliko hoćemo da postignemo nešto dobro. Jer, istakao je, svako ima svoju argumentaciju, svako iznosi svoje stavove, svako ima svoj ugao gledanja i time, cijeni, samo postižemo gore.

“Tako isto bilo je i sa nastupom reisu-l-uleme (Kavazovića, op.a.) koji je bio takav kakav je bio. On se meni javio lično i rekao da mu je žao zbog mene, zato što sam ja uvijek bio korektan. Ja sam onda rekao da bi najbolje bilo da sjednemo i da razgovaramo u četiri oka i to se i dogodilo. Ja mislim i na moju i na njegovu radost bez obzira što mi i sa jedne i sa druge strane i sa treće strane vrlo često izričemo grube riječi mi moramo da budemo odgovorni ne samo za sebe nego i za ljude oko nas jer ljudi su skloniji da budu mobilisani ukoliko je neka grubost u pitanju nego ukoliko budemo u niti blažih i odmjerenijih riječi”, stava je vladika Grigorije.

Istakao je da su kao i svake godine poruke za ovogodišnji Božić slične u mnogo čemu. Ali, ovaj put bi stvarno, naveo je, trebali da razmislimo o ratovima koji svuda odjekuju i o žrtvama koje su posljedica tih ratova.

“Treba da se zamislimo nad djecom, kako sam negdje skoro govorio, čija srca drhte i od hladnoće i od straha i od gladi. I da svi ljudi danas se sjete i one djece u Vitlemu koja su ubijena zato što je jedan bahati vlastodržac Irod tražio da ubije Isusa, a da se sjetimo i toga da je Isus bio jedan od onih koje bi mogli da nazovemo i izbjeglica, upravo radi tog Irodovog zločina, jer je morao da se skloni u Egipat sa svojom porodicom. Sada kada vidimo kolone izbjeglica ili blizu nas ili pored nas treba da se sjetimo da je Isus bio izbjeglica, ali da u svakom djetetu vidimo Boga i da u svakom zločinstvu nad djecom vidimo najveći zločin koji može da se dogodi na zemlji”, istakao je vladika Grigorije.

– Pomoći svim narodima Sirije –

Naravno, naglasio je treba osuditi i spriječiti svaki zločin, odnosno druge zločine kao što je ubijanje ljudi koji su u bilo kakvim okolnostima – u restoranima, na zabavama, u metroima, u autobusima, na pijacama. Svijet je, ocijenio je vladika Grigorije, zaista došao u jednu krizu straha i jednog bezizlazja iz kojega prosto mora da se traži duhovni izlaz jer kako je naveo on bi se usudio reći prosto, drugi izlazi se pokazuju nemoćnima.

Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska je pokrenula inicijativu za pomoć hrišćanima, ali i ostalom narodu u Siriji koji ovog trenutka preživljava jednu od najvećih kataklizmi na zemaljskoj kugli. Sa vladikom Grigorijem smo razgovarali u čemu će se ogledati pomoć narodu Sirije i zapravo na koji će način on kao vladika pomoći odnosno apelirati na svjetske vođe da zaustave rat u Siriji, da zaustave patnje djece o kojim se govori.

“Svi mi ovdje u Bosni i Hercegovini, koji smo bili u periodu 1992.-1995. možemo da se sjetimo kako smo imali podršku od ljudi iz cijeloga svijeta, dobrih ljudi. I kako je nekada značila nešto, neka konzerva ili neki litar ulja ili neki sir ili bilo šta što je stizalo od dobrih ljudi. Nama je naročito stizala pomoć iz Grčke. I ja sam pravo da kažem bio jedan od onih ljudi koji kada se pomene ta humanitarna pomoć, misli da je opet neka muka ili neko zlo ili neka grdna nevolja. Prosto čovjeku se prevrće utroba od toga, ali gledajući nedavno snimke i shvatajući u kakvoj situaciji se ljudi nalaze, znam da postoje mnogo bolja i bogatija mjesta od nas, ali prosto ostati izvan toga i ne pomoći u onoj mjeri koliko se može je vrlo nehrišćanski i neljudski, nepobožno usudio bih se reći. Sada ćemo pokušati, a već smo uspostavili kontakt sa nekim Sirijcima koji žive u Švedskoj, ali ćemo nastojati da uspostavimo kontakte i sa ljudima koji žive u Siriji da vidimo kome je to najpotrebnije. Naravno naša pomoć neće biti nešto spektakularno, veliko, ali je vrlo važno da učinimo što možemo i da pokažemo tu solidarnost prema ljudima. Mi ćemo naravno, vi ste pomenuli pravoslavne i hrišćane koji tamo žive i preživljavaju strahote kao i drugi ljudi, ali nećemo gledati na to ko je koje vjere nego ćemo pokušati da pomognemo nekoj konkretnoj zajednici prije svega mislim na djecu. A, ono što ćemo ponuditi je da svakako djeca kod nas ljetuju ili da se odmore od strahota u nekim uslovima koji su svakako povoljniji za njih makar dok tamo ne bude bolje stanje nego što je sada”, rekao je vladika Grigorije.

Episkom Zahumsko-hercegovački i primorski poručio je kako misli da je “sve teže biti čovjek u svijetu u kojem mi živimo”. Ali, naveo je, “pogotovo je teško biti političar, zato što su političari stalno uslovljeni tim takozvanim izborima ili tom mogućnosti ljudi da budu birani ili da ih neko bira i nekim uslovom ljudi da izlaze na te izbore, a da pri tome je već nekako mnogo toga determinisano”.

”I u tom smislu, mislim da ti izbori mnogo uslovljavaju ponašanje ljudi i da, kao što sam više puta govorio, političari se ponašaju oportunistički to jest oni se priklanjaju lakšoj opciji, odnosno gledaju da budu populisti da približe što više glasača sebi da masa bude uz njih, ali to nije uvijek i istina. Takav primjer imamo u Hristovom životu, kada je masa birala između Isusa i Varave, ogromnom većinom izabran je baraba, a čovjek, odnosno osuđenik Isus Hristos nije bio, odnosno nije imao nikakvu mogućnost da bude izabran. Prosto tako su se sklopile okolnosti da su uticajni ljudi, sveštenici hrama, oni mjenjači novca kojima je Isus polomio stolove, a i sam glavni političar tog vremena namjesnik Rimske imperije nekako su poklekli pod tom većinom i ubili su, misleći da ubijaju jednog običnog čovjeka, a zapravo ubili su Boga. I samim time su otkrili nama da većina nije uvijek na pravoj strani. Iako ta većina može se slobodno reći nije sama po sebi zla, jer mnogi od tih ljudi kasnije su se pokajali. Mnogi od tih ljudi koji su tu bili, koji su trebali da posvjedoče istinu su se uplašili. Međutim, u sadašnje vrijeme nekako kao da postoji jedna mašinerija koja uvijek opravdava da bilo šta što učine političari, zato što prosto postoji jedan novi mehanizam, a to su mediji. I u tom smislu mediji uvijek stvar mogu da predstave na način na koji se to dopada onima koji su, koji imaju mogućnost da imaju medije u rukama.I u tom smislu je problem mnogostruki, nije nimalo jednostavan”, ocijenio je vladika Grigorije.

– Mora postojati i odgovornost birača –

Rekao je kako uopšte ne može da povjerujem da je neko sam po sebi loš čovjek, time što je političar, niti može da pomislim da je neko samim time što je sveštenik ili imam ili monah dobar. Radi se, naveo je, o tome da čovjek mora da bude borac u onome u čemu se nađe za dobrotu.

“A, o tome proviđenju zaista mnogi govore, međutim ja kao čovjek koji je na pravom mjestu, mogu da razumijem ljude koji se otuđuju, zato što prosto vrlo često mi hoćemo da pomognemo, ali nemamo snage za to, nemamo sposobnosti, nemamo moći i onda drugi izlaz ili da kažemo mi smo nemoćni ili da izbjegavamo te probleme ljudi. U tom smislu je otuđivanje jedan savremeni put i ja bih rekao izbjegavanje odgovornosti”, istakao je vladika Grigorije.

No, pitali smo vladiku Grigorija da li bi bježanje od odgovornosti smjelo da bude bude svojstveno za političare koji su preuzeli na neki način odgovornost da upravljaju, odnosno da pomažu ljudima.

“Tu trebamo biti iskreni. Nisu samo preuzeli odgovornost političari, nego preuzimaju odgovornost i glasači kada glasaju. Međutim, tu nije po mom skromnom mišljenju, niko bez odgovornosti najblaže rečeno. Ipak, mi biramo te političare i moramo da pazimo kada biramo da ne budemo tako lako zaneseni praznim obećanjima ili nekim sitnim mamcima koji mogu da nas privuku. Međutim, ljudi griješe i to je činjenica. Ja bih rekao uvijek da je greška u tome što kada se završi proces izbora svi misle sada je stvar gotova. Ja mislim da tek tada treba da nastupi borba i tek tada oni koji su birali one koji su birali treba da imaju hrabrosti da ih koriguju neprestano. Tek tada ćemo imati možda neki bolji odnos u nekom dinamičnijem odnosu i razgovoru sa tim ljudima koji su na vlasti”, stava je vladika Grigorije.

S obzirom da veoma dobro sarađuje sa dubrovačkim biskupom Matom Uzinm, vladiku Grigorija smo pitali koliko to pomaže u vraćanju povjerenja na relaciji Trebinje – Dubrovnik, ali i šire između BiH i Hrvatske?

“Ja nisam neki čovjek koji više u ovim godinama može da sa sigurnošću donosi sudove na tako delikatna pitanja. Ja samo vjerujem u suštinsku stvar, da suštinski mi moramo da sarađujemo. I suštinski ono što mi radimo mi u to vjerujemo. Forme su različite na koji način mi to izražavamo. Međutim, ja uopšte nisam siguran kako ljudi na to reaguju. I ljudi sada vole da stvari prilagođavaju sebi, a ne suštini, odnosno da kažu – ovo mi se sviđa zato što se to meni sviđa, a ne zato što je to istina i zato što je to dobro. I u tom smislu je još jedna devijacija u savremenom društvu savremenog čovjeka što svi pod tim velikim uticajem egoizma ne prilagođavaju sebe ničemu, nekoj istini, nekoj dobroj stvarnosti, nego pokušavaju sve da prilagode sebi. A, kada bi pitali šta je to čemu oni žele da to prilagode vrlo bi smo teško dobili odgovor”, navodi vladika Grigorije.

Ističe da tako nema neku utopiju kako sada svi ljudi odjednom se vole između sebe.

“Sigurno da ljude na koje mi možemo da utičemo, ljudi koji idu u crkvu, koji čitaju bibliju ili u rimokatoličkoj ili u pravoslavnoj koji poštuju njega, koji poštuju mene, koji poštuju Hrista u krajnjoj liniji i koji poštuju svetitelje koje mi poštujemo svetog Vlaha u ovom slučaju, svetog Vasilija, svetog Nikolu da oni to razumijevaju. Ali, to je jedan dug proces da bi smo imali dosta ljudi koji mogu da razumiju da je biti nacionalan dobro, ali nacionalni fanatik nije biti dobro, da je biti pripadnik jedne vjere lijepo, ali ponižavati druge i smatrati da si ti u svemu bolji samo zato što si pripadnik jedne konfesije to nikada nije bilo niti može biti dobro. Međutim, postoje ljudi koji misle da je tako i to je veliki problem. Mi ne možemo sa tim da se izborimo, osim da trpimo uvrede, a da idemo svojim putem, a taj put je ustvari uvijek težak i nikada nije bio jednostavan. To je put i poniženja i krsta, ali moramo da izdržimo na tom putu”, poručio je vladika Grigorije.

– Vjerski lideri treba da sjednu i razgovaraju –

Sa vladikom Grigorijem razgovarali smo i o sve češćim ponovnim djelovanjem političara u BiH koji na taj način prizivaju nove sukobe. S obzirom kako je u prošlom intervjuu za Anadolu Agency rekao kako ako se vratimo u 90-te da smo “glupi” pitali smo vladiku da li dešavanja u BiH, na Balkanu mogu potaknuti nove sukobe?

“Ja mislim i to je neka moja glavna teza koju provlačim ovih dana govoreći u raznim medijima – nemojte ljudi da se bavimo formom, nego da pričamo o suštini. Da bi smo pričali o suštini, odnosno o samoj srži problema moramo da razgovaramo. Moramo da vodimo dijalog. Već 20 i više godina je prošlo od Dejtonskog sporazuma, prošlo je dugo vremena od zaključenja nekog mira i svi bacaju neke da kažem bombe riječima, u smislu ovi kažu – vi nećete to moći, ovi kažu mi to možemo, oni kažu mi hoćemo ovo, ovi kažu – mi vam ne damo to. Ja mislim da je to sve neka periferna stvarnost koju kao što sam rekao ljudi iz politike moraju ili rade da li trebaju ili ne trebaju ne mogu da u to ulazim, zbog toga što oni moraju da mobilišu određene ljude za svoje političke ciljeve odnosno za svoje biračko tijelo. Moj utisak je i ja sam nekako cijelo svoje biće sada usmjerio u to da mi ne osvrćući se na stavove političara kao vjerski lideri sjednemo i razgovaramo. Ovdje ću slobodno reći, iako ja imam vrlo dobre odnose sa mnogim rimokatolicima, sa Hrvatima u BiH mnogo ih poštujem, odrastao sam sa Hrvatima, ali mislim da je glavna tema sada u ovom trenutku dijalog koji mora da se otvori između Bošnjaka i Srba, između Muslimana i pravoslavaca. Duboko sam uvjeren kao kakav takav teolog da osnova za taj dijalog ima mnogo na teološkoj sferi. Ono što ja tvrdim da smo svi mi ovdje jedan narod, sa različitim vjerama i različitim vjeroispovijestima, da govorimo jedan jezik ma kako ga ko nazivao, jer se odlično razumijemo i ono što nam jedino nedostaje je da razgovaramo”, poručio je vladika Grigorije.

I to da razgovaramo, naveo je, “ne o tome šta imamo, da li tamo gore svjetla ili ovdje se ugasila vatra nego da pričamo o nečemu što je važno, o tome šta treba da učinimo da ova kuća ne izgori ponovo kao što je već gorjela”.

U tom smislu, rekao je, misli da je to jedan ozbiljan korak i u tom pravcu je kaže, razgovarao sa ljudima iz drugih vjerskih zajednica, prije svega sa reisu-l-ulemom Huseinom efendijom Kavazovićem i naišao je navodi, kako bi rekli, na otvorena vrata, na jednu volju za razgovorom.

“I znam da svaki naš sljedeći korak treba biti precizan. Znam da taj put nije jednostavan, ali pogotovo znam i vjerujem da je to jedini put i da je alternativa tom putu samo ono što smo već vidjeli. Hvala vam što ste me podsjetili šta sam rekao prije godinu dana – taj glupi put. U njemu ponovno imamo ranjene, sakate, ubijene, imamo zločince na svim stranama, imamo spaljene kuće, spaljene domove, spaljena imanja, uništenu ekonomiju kakva god da je bila, imamo nesrećne ljude i imamo ljude kojima se uvukla mržnja u najdublje dubine njihovog bića i u tom smislu ja sam uvijek slobodan da kažem da je svako ubijanje, svaki rat, prokletstvo i glupost. Razgovor jeste težak, ali pametni ljudi razgovaraju i po tome se ljudi razlikuju od ostalih živih bića na zemlji. Ja mislim da i druga živa bića čak i životinje razgovaraju na neki način i dogovaraju se i nekada odmjeravaju svoje snage i neće nikada da uđu u neki sukob uzalud. Međutim, ljudi nekako pogotovo na ovim prostorima su isuviše olako ulazili u sukobe ubijajući jedni druge i čineći zlo jedni drugima, a ustvari nikako da nauče da su tako činili zlo najviše sami sebi”, rekao je vladika Grigorije.

– Političare ne smijemo smatrati božanstvima –

Dakle vi vjerujete, upitali smo vladiku Grigorija, da ćemo nadjačati ovaj put ovo što rade političari i da se više nećemo ni teritorijalno ni bilo kako dijeliti?

“Ja vjerujem i mislim. Izvinjavam se vi ste vrlo pažljivi, ali deseti put pominjete političare. Mislim da smo mi političarima dali previše značaja. Političari su postali sve u ovoj zemlji, oni su i glavni glumci, i glavni duhovnici, glavni filozofi, glavni naučnici, glavni istoričari, a oni su u suštini samo ljudi koji prosto imaju hrabrosti da izađu na te izbore i na tim izborima dobiju. Međutim, ne završava se se izborima sve i ne daje se njima sva vlast ovoga svijeta u ruke. I u tom smislu postoji jedna već dugo tinjajuća kritika prema intelektualcima, prema sveštenicima, prema svim ljudima koji bi trebali da budu slobodni u odnosu na političare. Ne da njih smatraju za božanstva, ne zato što sada ja mislim kao ovi su bolji od onih nego svakome je potreban korektiv, a pogotovo čovjeku koji ima vlast. Jer, vlast je to mogu sam da posvjedočim, vlast je veliko iskušenje. Vladar može biti surov, može biti milostiv, ali on mora prije svega biti pravedan. A, da bi bio pravedan on mora mnogo toga da čuje sa strane da bi postigao i dostigao pravedno rasuđivanje i pravo razmišljanje”, zaključio je vladika Grigorije.

– Ako posmatrate i jednog čovjeka kao broj niste dobar čovjek –

Sa vladikom Grigorijem smo razgovarali i o jednom od velikih problema, a to je uskraćivanje korištenja bosanskog jezika u RS-u, ali i generalno u BiH. Pitali smo ga da li je to vještačka politička kriza i kakav je njegov stav prema tome – treba li osigurati da svi govore i koriste jezik koji žele?

“Ja nisam lingvista i ne mogu da kompetentno govorim o tome. Ja jedino što mogu da kažem, kao čovjek, da ja svakog čovjeka u BiH odlično razumijem bilo da je to neko narječje koje više koriste Hrvati ili koje više koriste Muslimani. Radi se nekada o ponekom H ili o nekom Ć ili se radi o nekom sitnom detalju. Ja prosto vidim da ja te ljude razumijem. Što se mene tiče ja sam duboko uvjeren, ja govorim srpski jezik i da je to taj jezik. Ali, ono što je po meni vrlo važno da ja nikome drugome ne branim da zove taj svoj jezik kako on misli da se zove. Međutim, ni oni ni ja nismo ti koji to treba da odrede da li je to taj jezik ili je to neki drugi jezik. Ono što znam je da se mi razumijemo vrlo dobro i mislim da te razlike nisu na nivou razlika dvaju jezika, može biti samo na nivou nekog narječja ili dijalekta što već postoji u srpskom jeziku”, ističe vladika Grigorije.

Tako, navodi, ljudi sa juga Srbije kada ih čujete vrlo je teško ih je pratiti, ali oni će sigurno reći da govore isti jezik kao što govorim ja, kao Hercegovac.

“A, ja recimo sa bilo kojim Hercegovcem ovdje Bošnjakom u Mostaru ne mogu ništa da razumijem da postoji ikakva razlika. U tom smislu to je jedna tema koja svakako po mom skromnom mišljenju zavređuje da se stavi na sto da ljudi razgovaraju, da stručnjaci razgovaraju, da razgovaraju sa svim mogućim argumentima. I to je stvar koju ne mogu ja kao sveštenik, niti bilo koji političar da napiše ovo je taj jezik, ovo je ta stvar, ovo je takva istina… Zbog toga mora da bude tih razgovora. Ne da sada bude rat oko jezika pa ćemo onda poslije da razgovaramo. Ko će da razgovara kada budu svi sakati i bolesni i sluđeni od ratova i ubijanja”, poručuje vladika Grigorije.

Sa vladikom Grigorijem smo razgovarali u Mostaru, u kojem stanovnici već više od osma godina ne mogu da biraju svoje predstavnike u Gradsko vijeće. I kada se razgovara o rješenjima za Mostar čini se to bez predstavnika srpskog naroda. Pitali smo vladiku Grigorija zašto?

“Zato što živimo u vremenu kada se na ljude gleda kao na brojeve. I ako gledate na ljude kao na brojeve mi smo, a nas je pet-šest hiljada, tu smo zanemarivi u tom uticaju na politiku ako neko isključi istoriju i ako neko isključi važnost pa makar se mi zvali i manjina. Ako posmatrate i jednog čovjeka kao broj, vi već niste dobar čovjek. I već društvo u kome vi živite nema dobru budućnost. A, kamoli da posmatrate pet-šest hiljada ljudi koji tu žive, koji se tu trude, koji vole taj grad, koji su tu maltene od vajkada, od kako postoji ovaj grad. I u tom smislu je to jedna tužna priča isto kao što kada sam pričao sa reisu-l-ulemom nismo mi rekli – mi smo ovdje, nas ima 1,2 miliona vas ima toliko i toliko, Hrvata ima toliko i toliko pa oni nisu bitni. Ne, rekli smo oni su nam jako bitni jer bez njih ne možemo. I hoćemo da oni budu tu. U tom smislu ja mislim da je to pitanje ljudskosti. A, opet ne možemo da stvar svedemo samo na politiku, i da svu moć, svu odgovornost ovoga svijeta svalimo samo na političare. Nego moraju da postoje ljudi, intelektualci”. smatra vladika Grigorije.

– Uništenje jednog naroda – nemoguća misija –

U ovom slučaju Mostara, to bi po njegovom mišljenju trebalo prije svega da budu Bošnjaci i Hrvati intelektualci koji će reći, čekajte – mi imamo tu još jednu zajednicu ljudi ma kolika i ma kakva da je.

“Međutim, šta rade političari – oni naprave dva srpska vijeća, dva ne znam ni ja šta. I time oni će kao lakše donositi, a manipulišu sa tom tako malom zajednicom. Međutim, to se ne može, na kraju krajeva nije moguće, i ponavljam to što tvrdim, u BiH nikoga nije moguće izbrisati gumicom pogotovo Srbe, Hrvate i Bošnjake. I ko god misli kao mi ćemo se naoružati, mi ćemo se spremiti pa ćemo one druge uništiti – nemoguće. Nemoguće misija. Glupost. Zbog toga koristim tu riječ koja je možda pretenciozna – glupost ili ludilo. Međutim, ne može se iskorijeniti jedan narod, to nije tako jednostavno. I šta, i kada bi mogao iskorijeniš? Šta si dobio? Da ideš tuđim livadama, tuđim kućama, po tuđim grobljima i da se stidiš samoga sebe. Umjesto da ideš pored tuđeg groblja, pored tuđe njive, pored tuđe kuće i da poštujući onoga drugoga budeš ponosan na samog sebe. To je opcija jedan i opcija dva. Šta mi imamo. Ako nećemo ovu opciju razgovora ili dijaloga ili ljudskosti, onda ćemo imati ovu opciju nesreće koja jednostavno se pokazala tih 90-tih kao glupost. U tom smislu je to velika nesreća u Mostaru. Imamo do dana današnjeg podijeljen grad, da li to nekome čini sreću, da li je neko presrećan zbog toga? Ja ne vjerujem da je iko zbog toga srećan. Ne mogu da sada kažem da sam ja najnesrećniji na svijetu zbog toga, ali pokažite mi nekoga ko je zbog toga srećan”, kaže vladika Grigorije.

Međutim, navodi, “ljudi su izgleda nekako zauzeli svoje busije, neće iz njih da izađu i to je jedna od glavnih karakteristika savremenog čovjeka, zatvoriti se u svoj oklop i u svoju busiju, nemati snage da izađeš iz sebe, nemati snage da razgovaraš sa drugim”. A, to znači, navodi vladika Grigorije, “nemati sposobnosti da se suočiš sa stvarnošću, nego napraviš jednu svoju stvarnost koja ustvari realno nije nikakva stvarnost nego jedna lažna slika svijeta u kome ti živiš pod staklenim zvonom i u tome najjednostavnije pojedeš sam sebe”.

Sa vladikom Grigorijem smo razgovarali i o tome hoće li Saborni hram čija je obnova u toku biti novo svjetlo koje će dati nadu u Mostaru te kada se može očekivati da će biti završen.

“Saborni hram se evo hvala Bogu, posljednjih godinu dana dosta gradio i izgradio. On bi trebao iduće godine da bude u nekom građevinskom smislu jako vidljivo završen. Da se završe te kupole. Ali, tu imamo isto jedan paradoks. Tu imamo, pomogla nam je RS, Milorad Dodik. Kada god sam spomenuo, vidio sam se sa Bakirom Izetbegovićem rekao je daj da pomognemo taj Hram. Kada god razgovaram sa Draganom Čovićem kaže – ne trebaš mi napominjati, znam trebamo da gradimo Hram. Međutim, ne možemo samo od njih da očekujemo, jer oni opet osluškuju to biračko tijelo i nekada im se gradi Hram, a nekada im se ne gradi Hram. Naravno, taj novac je u njihovim rukama. Ali, skoro je došao jedan mladić iz SAD-a koji nije ni rođen u Mostaru, čiji je mislim deda živio u Mostaru, i dao jednu zamašnu sumu novca koji je prvi put možda u životu bio u Mostaru. E, to su one stvari zbog kojih ja kažem sve drugo na stranu – moramo da gradimo taj Hram. Jer, on nikada ne bi ni došao, ne bi imao ni gdje da dođe da nije bilo tog Hrama”, kaže vladika Grigorije.

– Poštovanje drugog najvažnije od svega –

U tom smislu je sve to nekako važno, kaže, ali misli “da bi smo mogli da napravimo blagi pritisak na ljude koji mogu da utiču da se završi Hram, da to bude lijepo, da bude na korist kao što je bio lijep događaj otvaranje Ferhadije u Banja Luci, kao što je to bio vrlo značajan korak za Islamsku zajednicu u BiH”.

“Skoro sam razgovarao sa muftijom banjalučkim Osmanom Kozlićem u Banja Luci, to je jedan mlad, pametan, čestit čovjek, pobožan čovjek, isto kao i naš muftija Salem Dedović u Mostaru. I on me pita muftija Kozlić, on želi da pomogne, jer on zna šta njemu znači Ferhadija u smislu sada kada je izgrađena. Tako bi i nama značio Hram u Mostaru. U tom smislu je vrlo važno, ja sam od početka htio da ga gradimo svi, jer svi smo krivi što se on srušio i što je zapaljen. Svi smo krivi za sve. To je govorio Dostojevski. Ne govorim to kao neku frazu, nego svi smo pomalo krivi i ako hoćemo da se iz toga izvučemo onda svi treba da ga izgradimo, ne samo njega nego cijeli Mostar. I da izgradimo život u kome je poštovanje drugoga najvažnije od svega. I ono što je meni paradoksalno je da mnogo ljudi se obraća koji poštuje druge, ali nekako u atmosferi se vrlo brzo stvari uzburkaju, dođe do neke smutnje i ta smutnja onda pogoduje onima koji rade u mutnom što bi rekli”, navodi vladika Grigorije.

Razgovarali smo sa vladikom Grigorijem, a pitali smo ga hoćemo li uskoro razgovarati sa mitropolitom. Šta možemo reći i poručiti vjernicima kada će dobiti novog mitropolita Dabrobosanskog sa sjedištem u Sarajevu?

“Vjernicima možemo reći sigurno da će u Sarajevu od maja biti mitropolit. Najvjerovatnije on se neće zvati Grigorije, jer to je jedno rijetko ime među našim episkopima, ali u svakom slučaju će biti neki mitropolit u Sarajevu. I ja mislim, moj glavni prijedlog našem Saboru i Sinodu i patrijarhu Irineju bit će da mitropolit ako hoće da bude mitropolit mora da živi u Sarajevu”, poručio je u intervjuu za Anadolu Agency vladika Grigorije, episkog Zahumsko-hercegovački i primorski.