Na redakcijski e-mail tuzlanski.ba@gmail.com od strane jednog pripadnika OS BiH dobili smo otvoreno pismo u kojem vojnik (čiji je identitet poznat našoj redakciji) piše o katastrofalnom stanju u kojem se nalaze profesionalni vojnici u Bosni i Hercegovini.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Sam sam pripadnik te jadne institucije, osnovica plate jednog profesionalnog vojnika iznosi 460,00 KM dok je osnovica plate jednog npr. oficira je 2-3 puta veća zavnisno od čina.

Radimo i preko 200 radnih sati mjesečno, jer nekad čak imamo i po dvije straže u mjesecu, stražu od 24 sata nam evidentiraju u platnim listama kao 8 radnih sati a ne 24 sata koliko dnevno provedemo na straži. Vikendom nas uopšte ne vode da smo na straži znači, straža je po platnoj listi 5 dana a ne 7 koliko mi zaista provedemo.

Hrana je očajna a javne nabavke idu tako da se uzimaju namirnice najslabijeg kvaliteta po cijeni koja je iznad najsklupljih proizoda u maloprodaji.

Novac se pere na sve moguće načine, od goriva, dijelova za vozila, preko hrane i vojnih vježbi od čega se pojedine stariješine, pojedina civilna lica na službi u SO BiH i pripadnici ministarstava odbrane bogate, dok vojnici hodaju poderanih uniformi i izblijedili tj. iznosanih uniformi kojima je davno istekao zakonski rok za koje je predviđena da se nosi.

Čizme su većinom pocijepane, što dobijemo prvo razgrabe oficiri koji su u kancelarijama a što ostane iza njih dobije pokoji vojnik. Kasarnama vlada totalna neorganizovanost i haos, nema nikakvog reda. Sve se završava preko rodbinskih veza.

Vojska je po stražama gladna, i sami kupujemo namirnice, “ko ima da kupi” da bi imali šta da jedmo 7 dana, jer hrana koja se sprema u kuhinjama OSBiH je nejestiva u 90% slučajeva osim kad su kakve zakuske za veće oficire tad je vrhunska. Sve to niko nekontroliše niti ikoga uopšte zanima. Kuhinje su užasne, higijena u njima ravana je nuli.

Vojnici nemaju nikakva prava osim da šute i izvršavaju naređenja. Pokušavaju napraviti NATO vojsku, a u suštini imamo JNA kojoj je promjenjeno ime u OS BIH. S tim da su uzeti samo segmenti komandovanja iz JNA a ostalo je ravno nuli.

Znači vojnici su jadni nose sve na svojim leđima da bi se neki mogli prsiti šta su napravili, a u svemu tome su gladni i bosi. Uzeto im je svako pravo, vojnik u famoznoj instituciji zvanoj OSBIH je jednak smeću, i želim da poručim mladim momcima da se ne zalijeću jer OS BiH su kao rumena jabuka koja je iznutra truhla, i jedino u OS BiH vlada pravilo što više imaš radnih sati manje si plaćen.

I sve se svodi na stražu, čak su nam i psihologe doveli u kasarne, ako nisi spreman da ideš na stražu zbog porodičnih problema i sl. da te razgovor kod psihologa pripremi na izvršenje zadatka.

Godišnje provedemo u prosjeku od 12 do 14 sedmica na straži što je oko 3 mjeseca godišnje, tako većina vojnika, nije plaćena straza, nije plaćen rad praznikom na straži, nije plaćen noćni rad na straži, što sam već rekao što više radiš manju platu imaš, jer gubiš dnevni prijevoz i topli obrok u dane provedene na straži.

Hrana koja dolazi je katastrofalna. Preko stranačkih i porodičnih veza neki vojnici žive zaštićeno poput polarnih medvjeda od rada, straže, i svega ostaog.

Opšte nezadovoljstvo vlada među vojnicima koji se boje progovoriti o problemima jer su u strahu da će starješine na razne načine gledati kako da ih kazne, i da će biti crna ovca koju će svi „gaziti“ ako kažu ono što ih tišti.

Da bi se dobio čin podoficira moraš imati nekog od rodbine na jakoj funkciji ili u politici ili u OS BiH jer drugačiji način ne postoji.

Vojnici koji 80% do 100% zadovoljavaju fizičke provjere, experti na gađanjima sa max. brojem pogodaka, ocjenjuju se sa službenom ocjenom “dobar” a ti nazovimo štelaroši sa rodbnskim vezama dobivaju ocjenu “odličan”, iako neki nisu u stanju uraditi 10 sklekaova i mete na gađanju im se buše hemijskom olovkom za bi imali pogotke za za prolaz.

Pored toliko vojnika koji imaju završene fakultete i magistrate, ne daju nam da napredjemo u oficirski ili podoficirski čin, ali zato djeca političra i tajkuna iz civilstva za tri mjeseca obuke postaju oficiri.

Nigdje na svijetu nema da vojnika otpuštaju nakon 35 godina starosti, samo kod nas. Ovo je sve surova istina i realnost volio bi da napravite jedan članak o ovome, ili bar objavite ovo pismo na vašem portalu, pa ćete vidjeti u komentarima vojnika da pričam surovu realnost i istinu.

Za kraj mogu samo da kažem da su Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine i Oružane snage BiH od dostojanstvenog i časnog zvanja „VOJNIK“ napravili da se njihov pripadnik osjeća kao „JADNIK“, navodi vojnik u pismu koje nam je poslao.

Prije objave članka iste navode za Tuzlanski.ba potvrdilo je još nekoliko pripadnika OS BiH koji također kažu da stanje nikada gore nije bilo i kažu da „potpisuju“ svaku riječ njihovog kolege i čestitaju mu na hrabrosti i iskrenosti. (Tuzlanski.ba)