Srijeda, 17. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

U selima Srebrenice pamte Mensura i Salku čije su kosti zazidane u fontanu u Brčkom

Preuzmite sliku

Obnovljena, ali prazna. To je kuća u kojoj je nekada živjela porodica Mensura Nukića, piše Radio Slobodna Evropa.

Mensurovi posmrtni ostaci su pronađeni ispod fontane brčanskog ljekara Nebojše Mraovića prošle godine. On je jedan od oko 8.000 ubijenih Bošnjaka u genocidu 1995. godine kojeg je počinila Vojska Republike Srpske.

Njegovi i posmrtni ostaci Salke Hadžića zakopani su prije 11 godina, nakon čega je Mraović iznad njih izgradio betonsku fontanu.

  • Mensur je iz Cerske, sela udaljenog četrdesetak kilometara od Srebrenice.

    U selu ne živi nijedan član Mensurove porodice. Vratilo se stotinjak prijeratnih mještana.

    Salko je iz Nove Kasabe, sela koje se nalazi 30 kilometara od Srebrenice.

    Mensurovi i Salkini skeletni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici u blizini Cerske.

  • Radi se o jednoj od prvih otkrivenih masovnih grobnica na istoku Bosne i Hercegovine nakon srebreničkog genocida.

    Nepotpuni skeletni ostaci Salke Hadžića, ukopani su 2022. godine, a Nukića 2011. godine u Memorijalnom centru Potočari. Oni koji su pronađeni u Brčkom biće dodani nakon kolektivnog ukopa u Memorijalnom centru Potočari, 11. jula ove godine.

    Ko je bio Mensur Nukić?

    Mensur Nukić rođen je 1975. godine u okolini Cerske. Kada je Vojska Republike Srpske 1993. godine izvela napad na to selo, oko 6.000 stanovnika izbjeglo je u Srebrenicu.

  • Među njima je bio i Mensur. U julu 1995. godine nakon što je Vojska RS ušla u Srebrenicu, oni koji su se zatekli u tom gradiću, na istoku Bosne i Hercegovine, krenuli sa ka nekoliko kilometara udaljenim Potočarima gdje je bila smještena UN baza.

    Muškarci su se odvojili od žena i djece u pokušaju da preko šuma dođu u mjesto pod kontrolom Armije BiH.

    Na tom putu bio je i dvadesetogodišnji Mensur. Njega je posljednji put, kako kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), vidio njegov komšija iz Cerske, Lutvo Ahmetović.

    “Bio je veoma sposoban momak. Grupa se osipala – neko je bio ubijen, neko zarobljen. Poslije sedam dana lutanja planinom Udrč i stalnih zasjeda, samo nas sedmorica bili smo nadomak slobodne teritorije. Ja sam bio ranjen. Ne znam šta se desilo sa Mensurom”, priča Lutvo koji danas živi u Cerskoj, gdje se vratio prije 20 godina.

    Cjelokupan članak pročitajte OVDJE.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje