Štampa na njemačkom piše o Srebrenici kao “velikoj sramoti za EU i UN”. Osvrće se i na „negiranje genocida od strane Srba u kojem učestvuju akademske katedre, mediji pa čak i Srpska pravoslavna crkva“.
U članku pod nazivom „Podsjećanje na hiljadostruka ubistva“ Frankfurter Allgemeine Zeitung piše kako mnogi visoki gosti i političari, zbog korone, nisu mogli prisustvovati obilježavanju 25. godišnjice genocida u Srebrenici ali da su poslali svoje video-govore: „Na taj način su poruku ožalošćenima uputili generalni sekretar UN-a António Guterres, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier, američki šef diplomatije Mike Pompeo, premijer Kanade Justin Trudeau, španski premijer Pedro Sánchez, britanski Princ Charles i Bill Clinton, koji je u vrijeme masakra bio predsjednik SAD-a”.
U Srbiji su Žene u crnom obilježile 25. godina od Srebrenice, političari su šutili
“Milorad Dodik, koji u Predsjedništvu BiH predstavlja bosanske Srbe i negira da se u Srebrenici desio genocid, izbjegao je da učestvuje na komemoraciji, kako lično tako i virtuelno. Zadatak Holandskog bataljona UN-a, koji je svoju bazu imao u Potočarima, dva kilometra od Srebrenice, bio je zaštititi muslimanske izbjeglice u tobožnjoj „zaštitnoj zoni” UN-a. Holanđani međutim to nisu ni pokušali, jer je njihovom komandantu Thomu Karremansu bilo jedino važno spasiti sebe i svoje ljude. Ni do napada NATO-a na srpske položaj nikada nije došlo, iako su ga očajnički tražili i preklinjali muslimani, koji su bili u potpunom okruženju. Hiljadama je jedina nada bila baza Holandskog bataljona UN-a, ali od tamo su otjerani. A to je za njih značilo smrt strijeljanjem“, piše FAZ.
Sramota Srebrenice
Bild Online u članku na istu temu piše kako 25 godina nakon genocida politička elita u Srbiji i Republici Srpskoj ne uviđa svoju krivicu, uprkos detaljno obrazloženih Haških presuda. List citira direktora Memorijalnog centra Potočari Emira Suljagića koji kaže da je riječ o sveobuhvatnom i stalnom negiranju genocida. “U tome učestvuju akademske katedre, mediji pa čak i Srpska pravoslavna crkva. Tu se radi o kulturi negiranja genocida. Evropskoj uniji Suljagić zamjera što je 2010-e godine povukla međunarodne sudije iz bh. pravosuđa. Haški tribunal je vodio procese „velikim ribama“. Ali na hiljade malih je učestvovalo u ratnim zločinima i njihovu krivicu sada moraju utvrditi bosanski sudovi. Ali, broj suđenja, kaže Suljagić, je drastično opao. Oni koji su okrvavili ruke i nose krivicu, osjećaju se ohrabreni i vide sebe kao pobjednike a njihovi simpatizeri kontroliraju pravosuđe”, prenosi Bild online.
List Tageszeitung prenosi apel Munire Subašić, predsjednice udruženja Majke Srebrenice, koja je zemljama, garantima Dejtonskog sporazuma među kojima su SAD i Njemačka, poručila da se pobrinu kako bi BiH dobila zakon kojim bi se kažnjavalo negiranje genocida. TAZ potom bilježi reagovanja najviših političara u Srbiji i RS-u. «Aleksandar Vučić je za relativizirao masakr rekavši da je to „nešto na šta ne bismo trebali ni mogli biti ponosni”. I srpski gradonačelnik Srebrenice je izjavio da „se svaki dan pojavljuju novi dokazi, koji pobijaju sadašnju interpretaciju dešavanja u Srebrenici”. I Milorad Dodik skrenuo je na sebe pažnju sličnim izjavama. Kao jedini član Predsjedništva BiH on nije prisustvovao obilježavanju 25. godine od genocida u Srebrenici”, piše Taz.
Orgija nasilja okvalifikovana kao genocid
Neue Zürcher Zeitung o Srebrenici piše: „Prostrijelne rane, odsijecanja ušiju, silovanja. Oko 8.000 muškaraca i dječaka je gonjeno poput stada, potom ubijeno i zatrpano buldožerima. I sve to u zaštićenoj zoni UN-a. To je najstrašnija masovna likvidacija na tlu Evrope od okončanja 2. Svjetskog rata. Međunarodni krivični sud u Hagu ovu orgiju nasilja je okvalifikovao genocidom“, piše NZZ. (DW)
