Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine, podigao je optužnicu protiv Milenka Samardžije zvanog Travko i Žabac i Koste Stanić zvanog Kole.
Optuženi se terete da su, kao pripadnici MUP RS– Sokolac, zajedno sa više osoba, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba, te izravno, svjesno i voljno sudjelovali u ubojstvima civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo i žena, djece i starijih osoba, koji ni na koji način nisu sudjelovali u neprijateljstvima i vojnim operacijama.
U optužnici se navodi da su optuženi u mjesecu septembru 1992. godine, sudjelovali u prisilnom odvođenju civila iz njihovih kuća, transportu vojnim kamionom i strijeljanju na obali rijeke Drine, ukupno 22 žrtve, iz porodice Sarajlić, Sejmenović i Malagić, koji su ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja a njihova tijela bačena u rijeku Drinu.
Optuženi se terete da su osobno i izravno sudjelovali u strijeljanju i ubistvima žrtava, od koji je najstarija bila žena od 72 godine, a najmlađa dječak koji je imao šest godina.
U navedenom zločinu ubijeno je pet žrtava koje su bile mlađe od 18 godina.
Optuženi Samardžija, također se tereti da je 10-ak dana prije navedenog zločina, sudjelovao u nezakonitom prisilnom odvođenju trije civila bošnjačke nacionalnosti iz njihovih domova i javnih mjesta, u prostorije policijske stanice, gdje je žrtve mučio i zlostavljao, te nakon toga prevezao žrtve do obale rijeke Drine u mjestu Balatun, gdje je pucanjem iz blizine iz vatrenog oružja, osobno usmrtio tri civila.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
Zločin i strijeljanje djece
Noć je s 24. na 25. septembar 1992.
Ispred četiri kuće u bijeljinskom naselju Bukreš stoje naoružani vojnici i izvode 22 osobe van. Među njima je sedmoro djece i osam žena, od koji četiri imaju više od 60 godina. Prezivali su se Sarajlić, Sejmenović i Malagić.
Odveli su ih na obalu Drine u sembersko selo Balatun i strijeljali samo zato što su se tako zvali.
Zahvaljujući svjedocima, za zločin se odmah saznalo, a godinama kasnije njihovi posmrtni postaci, pod NN oznakama, pronađeni su na grobljima u Šapcu i Sremskoj Mitrovici. Nakon identifikacije i DNK analize, u mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini sahranjeno je 18 posmrtnih ostataka, a četvoro se još uvijek vodi kao nestalo.
Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (6 i 10 godina), njihova majka Amira (1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931). Ubijeni su Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). Ubijeni su Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
Ubili su ih pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RS, pod nazivom ‘Pahuljice‘, pod nadzorom lokalne policije i tadašnje Državne bezbjednosti.
Konačno, u akciji u decembru 2021, uhapšen je Goran Sarić, policijski general MUP-a RS, kao osumnjičeni da je odgovoran za ubistva 22 člana porodice Sejmenović, Sarajlić i Malagić.
Goran Sarić je tokom rata bio komandant Specijalne brigade policije RS. Do sada mu se dva puta sudilo za ratne zločine u BiH.
Bio je optužen da je počinio krivično djelo genocid u Srebrenici, ali ga je Sud BiH oslobodio. Osim toga, bio je optužen i za ratne zločine u Sarajevu, ali je i u tom predmetu oslobođen.
