Srbija je pri vrhu popisa zemalja jugoistočne Evrope koje isporučuju oružje na Bliski istok. Ali ono očigledno završava u kriznim područjima u rukama pobunjenika ili čak Islamske države. Sporna i uloga Njemačke. Ratna Sirija je puna oružja: na hiljade pušaka AK-47, teških mitraljeza, minobacača, protivtenkovskog oružja, zastarjelih tenkova T-55- i T-72. Većina ovog oružja dolazi iz Hrvatske, Srbije, BiH, Crne Gore, Bugarske, Češke, Rumunije i Slovačke.
Oružje u Siriju ne dolazi direktno: avionima ili brodovima se najprije transportuje za Saudijsku Arabiju, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate ili Tursku. Odatle se ovo oružje, u vrijednosti od najmanje 1,2 milijardi eura, prebacuje na ratna područja. Hrvatska je na samom vrhu liste istočnoevropskih zemalja koje prodaju oružje na Bliskom istoku. U studiji BIRN-a i OCCRP-a se navodi da su hrvatski trgovci oružjem u periodu od 2012. do 2015. zaradili 302 miliona eura. Na drugom mjestu je Češka (240 miliona), a zatim Srbija (194), Slovačka (192), Bugarska (122), Rumunija (81), BiH (72) te Crna Gora (3). Zanimljiv je i popis kupaca, kao i njihovi udjeli u kupovini.
Tako je Saudijska Arabija platila 829 miliona eura, Jordan 155, Ujedinjeni Arapski Emirati 135, a Turska 87 milona. Teško je pouzdano utvrditi koliko je tog oružja završilo kod raznih pobunjeničkih ili terorističkih grupa, ali ozbiljnije procjene govore o dvadesetak posto, prenosi Večernji.ba.
Godinama prikupljali dokaze
Kako bi razotkrili transporte oružja, novinari balkanske istraživačke mreže BIRN i projekta OCCRP (izvjestioci o korupciji i organizovanom kriminalu) radili su godinama. Pretraživali su podatke o izvozu i izvještaje UN. Pregledali su na stotine vidio-snimaka i fotografija, pratili i rekonstruirali putanje brodova i aviona, čitali sporazume o isporukama oružja i pratili trag informacija dobijenih iz krugova trgovaca oružjem. Robert Stefon Ford, američki ambasador u Siriji od 2011. do 2014. godine, izvjestio je BIRN i OCCRP da je trgovinu koordinisala američka tajna služba CIA i da se sve odvijalo preko Turske i zemalja Persijskog zaliva.
Navođenjem destinacija koje nisu bile „sumnjive“, zaobiđeni su svi inače nezaobilazni i strogo propisani postupci za odobravanje takvih isporuka. A iz dokumentacije o letovima koju je istražio BIRN vidljivo je da se prikrivala i vrsta tereta. Tako je oružje iz Bugarske ili Slovačke kretalo na put pod oznakom „neidentifikovani tovar“ (unidentified cargo).
Ostaci oružja nakon ratova
Veliki dio ovog oružja potiče iz ratova na prostoru bivše Jugoslavije. „Ljudi su jednostavno zadržali svoje oružje“, pojasnio je Nils Duke, stručnjak za ilegalnu trgovinu oružjem iz briselskog instituta Flemish Peace. Često je oružje prodavano iz nužde: zbog besparice. U novembru prošle godine su tragovi oružja otkriveni u Nemačkoj. U Bavarskoj je policija pretražila jedno vozilo iz Crne Gore u kojem je pronašla velike količine automatskih pušaka, pištolja i granata. Ovo oružje iz istočne Evrope nisu koristili samo pobunjenici iz Slobodne sirijske armije nego i islamistički ratnici grupe Ansar al Šam, kao i borci pokreta Al Nusra, odani Al Kaidi.
Oružje su koristili i ratnici Islamske države.
To BIRN i OCCRP potkrepljuju prije svega fotografijama i video-snimcima objavljenim na društvenim mrežama. Patrik Vilken iz organizacije Amnesti internešnel i Bodil Valero, izvjestiteljka Evropskog parlamenta za pitanja trgovine oružjem, sigurni su da mnoge od tih mutnih isporuka oružja predstavljaju ne samo kršenje prava Evropske unije, već i nacionalnih i međunarodnih propisa o oružju.
Kritika „njemačke uloge“
U donjem domu njemačkog parlamenta Bundestagu stranke Zelenih i Ljevice zalažu se za zabranu izvoza oružja u zemlje u kojima vlada rat ili uopšte u krizne zemlje svijeta. Na upit Zelenih, njemačka vlada je saopštila da je finansijski podržavala nekoliko programa sakupljanja i uništavanja oružja u zemljama nastalim na području bivše Jugoslavije i da je za to izdvajala milion eura godišnje. To je bilo premalo, smatraju predstavnici njemačkih opozicionih stranaka. Agneska Bruger je poslanica Zelenih zadužena za temu naoružanja. Ona stalno kritikuje i izvoz njemačkog oružja u Saudijsku Arabiju. U razgovoru za DW je rekla: „Izjave ministra spoljnih poslova Štajnmajera zvuče mi jako cinično. Na primjer, kada kaže da je Saudijska Arabija sidro stabilnosti u regionu i da zato s njom moramo da njegujemo dobre odnose. Tamo se međutim situacija s ljudskim pravima pogoršala, a ne poboljšala.“ Bruger pozdravlja istraživanja BIRN-a i OCCRP-a, jer ona dokazuju da je oružje zaobilaznim putem dospijevalo u Siriju.
Ona njemačkoj vladi prebacuje da sjedi skrštenih ruku. Vicekancelar Zigmar Gabrijel (SPD) to opovrgava. Prilikom predstavljanja najnovijeg izvještaja o oružju, Gabrijel se otvoreno osvrnuo na slučajeve u kojima su zvanični kupci ilegalno prosleđivali uvezeno oružje. „Kada smo saznali, uveli smo kontrole takvih brodskih pošiljki“, naglašava vicekancelar koji je ujedno ministar privrede. „To znači da primaoci uvezene robe dopuštaju njemačkim službenicima da u zemlji primaoca kontrolišu da li je oružje tamo gdje bi trebalo biti.“ (dw.com)
