Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, koji je tu poziciju, po vlastitom priznanju, dobio zahvaljujući Elmedinu Konakoviću, šefu NiP-a, tokom gostovanja na Hayatu najavio je da nakon mandata u Vladi FBiH ima ambicije na državnom nivou.
Kaže kako je sebi ranije zacrtao da će doći “na čelo Federalne uprave policije” te je sada praktično tu gdje je i htio biti. Sve što sebi zacrta, kaže Isak, on i ostvari pa je tako zacrtao da će nakon ovog mandata biti ministar sigurnosti ili ministar odbrane.
Kazao je i to kako nema nedodirljivih kada je u pitanju otkrivanje i hapšenje kriminalaca i kako se kriminalci boje njega, a ne on kriminalaca.
U vezi s korištenjem helikoptera za put u Srebrenicu, Isak kaže kako tu ne postoji ništa sporno i da se taj let koristi protiv njega jer mu se ništa drugo ne može spočitati, da on “nema oraha u džepu”. Kaže kako su neki drugi na funkcijama koristili službena vozila “vozali ljubavnice, vodili ih na službena putovanja”, ali nije nikoga imenovao.
– Letio sam, letim i dalje i letjet ću. Ja i dalje letim. Jeftinije je moje letenje, da obavim sastanke i da se vratim na vrijeme, a na osnovu kojih rješavam toliko probleme koje neko nije 20 godina riješio – kazao je između ostalog Isak.
Kaže da je letio u “skladu sa zakonom” i da “imaju osobe koje procjenju da li treba da leti”. Dodao je i da mu je bilo ugodno letjeti, bez obzira što je helikopter star 45 godina, jer on “voli te izazove”.
– Da je star 100 godina ja bih letio, samo se dragog Allaha bojim i ničeg više. Volim te izazove. Evo ubrzo ću nabaviti novi helikopter ili ću popraviti ovaj stari koji imam, koji je u magacinu, koji je veći i može više ljudi stati. Herlikopter po zakonu mora letjeti mjesečno određeni broj sati. Mi ga koristima ovako da ne leti uprazno – objasnio je.
Kaže da se njegov sin, federalni zastupnik Arnel Isak, boji letenja, ali da je praktično bio primoran da se iz Srebrenice vrati helikopterom s njim jer su takve bile sigurnosne procjene.
Pogledajte cijelo objašnjenje u videu ispod.
