Više od pola miliona građana Bosne i Hercegovine ugroženo je od mina, a deminiranje ide sporo tako da bi BiH od ovih ubojitih sredstava mogla biti očišćena tek 2024. godine. Problem mina u BiH je još uvijek veliki jer se pretpostavlja da postoji još oko 1.176 kilometara kvadratnih minski sumnjive površine ili 2,3 posto ukupne površine BiH gdje se nalazi više od 120.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava. 

Svjetlana Luledžija, glasnogovornica Centra za uklanjanje mina (BH MAC) kazala je za Anadolu Agency (AA) da je po završetku ratnih dejstava, 1996. godine, u BiH bilo 4.200 kilometara kvadratnih sumnjive površine.

Prema njenim riječima, trenutno u BiH ima oko 1.176 kilometara kvadratnih preostale sumnjive površine.

“Obrađeno je više od 3.000 kilometara kvadratnih sumnjive površine dok je deminirano oko 170 kilometara kvadratnih od tog broja, tehničkim metodama, što znači, čišćenjem i tehničkim izviđanjem. Ostatak površine je reduciran, ne tehničkim metodama, metodama generalnog izviđanja, znači, prikupljanjem dodatnih informacija na terenu od ljudi koji tamo žive”, ispričala je Luledžija za AA.

– Pola miliona osoba ugroženo

Opšta procjena minske situacije, koja je urađena 2012. godine, a u skladu sa revizijom postojeće strategije za period 2009. – 2019. godina, je registrovala oko 1.417 ugroženih zajednica gdje živi oko 540.000 ljudi.

“Znači, problem je još uvijek veliki. Pretpostavlja se da ima još oko 1.176 kilometara kvadratnih minski sumnjive površine u BiH ili 2,3 posto ukupne površine BiH gdje se nalazi više od 120.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava”, istakla je Luledžija povodom 4. aprila, Međunarodnog dan osvješćivanja o opasnosti od mina i pomoći u protivminskom djelovanju.

Međutim, kako kaže, po pitanju mina mnogo toga je urađeno.

“Deminirana su uglavnom područja, prioriteti koji su bili vezani za održivi povratak, izgradnju infrastrukture, za obnovu turizma… Međutim, još uvijek imamo probleme u ruralnim područjima gdje ljudi zavise od šumskih površina, poljoprivrednog zemljišta i tu se i dešava najviše nesreća”, rekla je Luledžija.

Među najkritičnijim područjima u BiH, kada su u pitanju sumnjive površine, nalaze se Maglaj, dobojska regija, Orašje, Velika Kladuša, Lopare, Bosanski Šamac, Brčko Distrikt…

“Još uvijek je jako puno područja pod minama. Većinom su to područja bivših linija razgraničenja i područja gdje ljudi zavise od šume i zemlje. Njima je jako teško objasniti da se te mine i nakon 20 godina još uvijek nalaze tu, da su aktivne”, kazala je Luledžija.

– Proljeće najopasnije

Sva poznata minska područja u BiH su propisno obilježena stoga iz BH MAC-a apeluju, jer ide proljeće, a tada se i dešava najviše nesreća, da se ljudi strogo pridržavaju postavljenih minskih oznaka, da ništa ne rade samoinicijativno.

Luledžija apeluje na ljude da to ne rade jer “uklanjanje minske oznake je isto kao i postavljanje novog minskog polja u BiH”.

Ističe da uposlenici Centra za uklanjanje mina redovno obilaze sva područja koja su hitno obilježena i vrši se obnova znakova koji obilježavaju minska područja.

“Ima jako mnogo slučajeva gdje su ti minski znakovi uklonjeni, međutim, oni se opet obnavljaju. Mi podnosimo i prijave protiv nepoznatih lica, do sada te prijave nisu procesuirane. Ali opet apelujemo na ljude da se strogo pridržavaju tih oznaka, da ih ne uklanjaju i ne dovode sebe i ostala lica u opasnost”, ispričala je Luledžija.

Do sada je u BiH stradalo 1.732 osoba od čega 603 smrtno. Među žrtvama se nalazi i više od 240 djece. Postojeća strategija za period 2009. – 2019. godina, pretpostavlja da će biti moguće deminirati BiH do kraja 2019. godine.

“Vjerovatno postojeća strategija neće biti ispunjena do 2019. godine i da će rok biti produžen i u narednom periodu, možda za nekih pet do deset godina”, poručila je Luledžija.

Ističe da se u BiH pronalaze i mine iz Drugog svjetskog rata.

“Bitno je da je većina prioritetnih minskih područja deminirana. Možemo da kažemo da imamo situaciju pod kontrolom”, poručuje Luledžija.

– Premalo sredstava, premalo deminiranja

Deminiranje prvenstveno zavisi od raspoloživih finansijskih sredstava. Luledžija ističe da u ovih šest godina implementacije postojeće strategije nije izdvojeno dovoljno sredstava. Otprilike je godišnje bilo potrebno izdvajati oko 80 miliona konvertibilnih maraka, a izdvajano je oko 45.

Prema postojećoj strategiji godišnje treba izdvajati oko 80 miliona konvertibilnih maraka kako bi se godišnje deminiralo od 35 do 40 kilometara kvadratnih. I na taj način bi, kako kaže Luledžija, do kraja 2019. godine bilo moguće deminirati cjelokupnu sumnjivu površinu u BiH.

“Do sada, u prethodnih šest godina implementacije postojeće strategije, godišnje je izdvajano oko 45 miliona KM što znači da je godišnje deminirano od deset do 12 kilometara kvadratnih. Jako malo. U BiH ima dosta raspoloživih resursa po pitanju deminera, opreme, psi, mašine… Godišnje se može čistiti više od 35 kilometara kvadratnih”, pojasnila je Luledžija.

Još uvijek se iz budžeta BiH ne izdvaja direktno za projekte deminiranja.

“Činjenica je da naša zemlja mora preuzeti veću odgovornost za ovaj proces jer ne možemo se stalno oslanjati na strana sredstva. Naše vlasti moraju preuzeti veću odgovornost za rješavanje ovog problema u narednom periodu”, ispričala je Luledžija.

Deminiranje je jako spor proces i zbog vremenskih uslova jer se godišnje otprilike može raditi od četiri do pet mjeseci. Luledžija poručuje da se proces deminiranja u svim zemljama odvija isto samo što negdje ima više finansijskih sredstava za implementaciju cijelog procesa nego u BiH.

(Tuzlanski.ba)