Jedan od najuticajnih portala u regionu, Index.hr, u prošlu subotu je objavio autorski tekst Borisava Ristića kojim ovaj poziva na “uništenje moći sindikata”.

Bajramović je objavljeni tekst označio kao gotovo nevjerovatnu najavu i svojevrsni manifest krupnog kapitala, međunarodnih institucja i poslodavaca za konačno oduzimanje svih prava radnicima kako bi ostali potpuno nezaštećeni.

„Pozivam sve čelnike sindikata na Zapadnom Balkanu na alarm i zajedničko djelovanje. Mislim da nam je svima jasno da je počela realizacija najbrutalnijeg plana oduzimanja bilo kakve zaštite radnicima. Najveća su smetanja, razumljivo, sindikati, jer bez njih bi bilo lako zavaditi radnike i manipulisati s njima, kao što se danas radi u polu sivom sektoru malih i srednjih preduzeća i pokušava  napraviti sukob između zaposlenih u javnom i realnom sektoru. Vrijeme je za žestoki odgovor, i želim da ovaj moj poziv čuju i Zagreb i Beograd, i Skopje i Podgorica …“, kaže čelnik BH sindikata Ismet Bajramović u razgovoru za Radnički media servis za Zapadni Balkan novinske agencije Atrakcija.

„Sigurno je da postoji i da se sada aktuelizira vrlo ozbiljan i opasan plan da se uništi svaki otpor radnika i da se provede robovska liberalizacija tržišta rada na cijelom Zapadnom Balkanu. O tome sam govorio još prije godinu dana, i nedavno na sastanku Solidarnosti sindikata iz regije. Svjesni smo toga. Mi u BiH smo to davno prepoznali. ILO (međunarodna organizacija rada) je pred ozbiljnim ispitom i tražićemo njihovo reagovanje jer oni su i dio Ujedinjenih nacija. Sindikati su posljednja brana pretvaranju radnika u robove. Pojedinačno, ni jedan radik ne može ništa, zajedno mogu sve. Ali, bojim se da je Ristićevim tekstom počela operacija regionalnih razmjera i da se svi sindikati na Zapadnom Balkanu moraju organizirati i pripremiti za žestoki okršaj. Kriminalci, lopovi, dileri, privatizacijski mešetari … nisu meta. Meta su posljednji zaštitnici minimuma dostojanstva radnika. Zato već više godina, a posebno posljednjih mjeseci traje haranga tajkunskih medija protiv sindikalnih vođa. “, tvrdi u  u razgovoru za Radnički media servis novinske agencije Atrakcija predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović.

Jedan od najuticajnih portala u regionu, Index.hr, u subotu je objavio autorski tekst Borisava Ristića kojim poziva na “uništenje moći sindikata”. Bajramović je objavljeni tekst označio kao gotovo nevjerovatnu najavu krupnog kapitala, međunarodnih institucja i poslodavaca za konačno oduzimanje svih prava radnicima kako bi ostali potpuno nezaštećeni.

„Ovdje je riječ o udaru na konvencije Međunarodne organizacije rada, kao i svih drugih međunarodnih akata kojima se regulišu prava i dostojanstvo radnika, Otvoreno se poziva da se uništi jedini faktor koji štiti radnike. Ako uništite sindikate, neko će dobiti robove s kojima može raditi što želi. Tekst Ristića je pamflet krupnog kapitala i međunarodnih finansijskih institucija i  pun je konfuznih i providnih teza: sindikati su optuženi da navodno sprečavaju reforme npr. javne uprave, državne administracije i sl. Zašto se uvijek kada se govori o reformi javne uprave govori o zaposlenim radnicima koji za svoj rad primaju plate.Pa oni rade samo ono što od njih traži vlast, oni ne rukovode zemljama, ne donose odluke i pravo pitanje bi bilo:-  da li i koliko  političari prihvataju ideje i prijedloge tih zaposlenika?  Osim toga, treba se zapitati- Ko je pravio glasačku mašineriju za sebe – zaposleni u administraciji i javnim preduzećima ili stranke? Ko je „igrao“ sa tim strankama dok su provodile kataklizmičnu privatizaciju. Sada se želi sve to što je rađeno 20 godina zaboraviti i početi kao da su radnici krivi što stranke, da bi došle i opstale na vlasti , koriste sve što mogu za svoje ciljeve. Pa tako pokušavaju zloupotrebiti i radnike. Tako su  uništavani i fabrički resursi u privatizaciji, samo da bi  tajkuni došli do imovine. I sve po zakonu koji su donijeli nosioci vlasti, odnosno stranke.  Mi smo u BiH još 2010. rekli da smo spremni podržati reforme, ali gdje su one?  Vlast ne smije ući u taj sukob, ali ih ucjenjuju međunarodne finansijske institucije kao što su MMF, Svjetska Banka, Evropska komisija. Nedavno smo imali jasno stavljanje Evropske komisije na stranu uvoznih lobija i protiv domaće proizvodnje u slučaju domaćeg piva. Tu je niz primjera. Prisjetimo se  da je još 2010 objavljeno  da domaće vlasti  „šuruju“ sa strancima na uništenju domaćih proizvoda. Iz medjunarodnih institucija, sprječava se da se postigne domaći dogovor koji bi obezbjedio da ne uvozimo 300 miliona KM vode, sokova, piva…Niko to nije demantovao.. Senad Hadžifejzović je na Facu imao hrabrosti to objaviti i to treba cijeniti. Hoću da kažem da nam se već dvadeset i više godina radi o glavi, a da mi ne znamo zaštiti svoje interese. Očito da postoji sistemsko djelovanje kako bi se i BiH i Zapadni Balkan držali pod jednom vrstom ucjene međunarodnih posebno međunarodnih finansijskih institucija. Evo vam primjer sa PDV-om. Govorilo se da će nam biti bolje, da će dio sredstava PDV-a biti usmjeren u realni sektor. To se nije dogodilo i  u suštini PDV je uništio kupovnu moć i standard stanovništva. PDV je zahtjev stranaca kao garancija da im možemo plaćati kamate i vraćati kredite. PDV je napravio savez između kartela koji poskupljuju robu i države, jer država zarađuje na poskupljenima i visokim cijenama. Gosp. Inzko je nedavno odao priznanje UIO na rekordno prikupljenim prihodima. Kome je od toga bolje? Radnicima nije, onima koji kupuju hranu koja je jednako skupa ili skuplja nego u EU sigurno nije“, kaže prvi čovjek SSSBiH.

„Jasno je zbog čega tajkunizirani mediji napadaju sindikate. Žele prikazati da mi štitimo neradnike. Koje neradnike? Ko želi stvoriti sliku da je učiteljica neradnik, da je medicinska sestra neradnik. Trebaju li nam i treba li ih platiti za svoj rad. Sindikati  znaju da nam trebaju? Treba postaviti pitanje- Ko i kome daje visoke plaće u javnim preduzećima, ko dozvoljava enormni komfor u javnim preduzećima i državnim institucijama? Nisu to uradili sindikati niti zaposleni radnici. Ne očekujete valjda da mi smanjujemo plate učiteljica, medicinih sestara itd. a da se i dalje nastavi enormno komforno trošenje od strane nosioca funkcija u državnim institucijama i agencijama i javnim  preduzećima. Zar nam trebaju učitelji, nastavnici, medicinski radnici … zar oni nisu radnici i zar oni ne smiju štiti svoja prava? Visina plata običnih zaposlenika u administraciji i na budžetima nije problem, problem je što se iza njihovih plata krije enormno izvlačenje novca iz budžeta za visoki komfor nosioca funkcija  u javnom sektoru. Treba stati na kraj budžetskom konformizmu stranaka, a ne platama zaposlenih radnika. Treba odvojiti radnike na budžetu od konformizma stranaka i njihovih povlaštenih funkcionera i direktora. Plate su, veće ili manje i svi pričaju o platama radnika, a niko  o  novcu koji zbog državne nebrige, odlazi u inostranstvo i to zbog nezaštićenosti domaćeg proizvoda i domaće privrede. Nekad su se u Sarajevu sklapali Golf-ovi, danas uvozimo sva auta za džravne institucije i javna preduzeća koja se plaćaju budžetskim novcem. To niko ne pominje“, kaže Bajramović.

Nakon rečenice Nedžada Brankovića bilo mi je sve jasnije

Bajramović se prisjeća da  je jednom prilikom, dok je on bio na funkciji predsjednika Sindikata metalaca BiH razgovarao sa Nedžadom Brankovićem  tadašnjim direktorom Energoinvesta, nakon njegovog puta u USA. Branković mu je rekao: „Znaš šta, u državama gdje su  sindikati jaki, nema investicija, tako su mi rekli u Americi.  U Americi  ostavljaju ljude bez posla i sele  fabrike i u države u kojima nema sindikata  ili su sindikati nemoćni.“ Jasno je da je intencija slabljenje sindikata kako bi se što više pojeftinila i obespravila radna snaga. Dok se ne unište sindikati, krupni kapital ne želi investirati. Njima trebaju robovi ,a ne radnici koji imaju kakva takva prava.

„Pljačkaška privatizacija nije slučaj – ona je bila model uništenja domaćih privrednih resursa, velikih firmi, a međunarodni faktori su insistirali na što bržoj, rekao bih, brzopletoj, privatizaciji i nisu reagirali dok nismo izgubili sve ozbiljne kompanije, uništili njihov potencijal … Nije to samo slučaj u BiH, sličan koncept je na cijelom Zapadnom Balkanu. Pričali su nam  priče o malom i srednjom poduzetništvu, a izgubili smo, odnosno uništeni su  giganti koji su prije rata radili na stranim tržištima. I sad počinje priča kako nam trebaju giganti da krenemo naprijed”, kaže Bajramović.

„Ima više od godinu dana da se priča o liberalizaciji tržišta rada. Zakon o radu je ključ i poslodavci su u jednoj vrsti pakta sa međunarodnim institucijama kako bi se krenulo u definitivno osiromašenje svih zaposlenih. Čeka nas sudbina koja je zadesila zaposlene u sindikalno nezaštićenom  sektoru kao što su mala i srednja preduzeća. Bićemo snažno pritisnuti da radnike pretvorimo u najobičnijuu robu, posjed krupnog kapitala, a u BiH stanje je dovoljno alarmantno i bez novih vrsta oduzimanja prava. Ono što su nam savjetovali međunarodni faktori, npr. fokusiranje na  mala i srednja preduzeća, dovelo je da smo izgubili velike kompanije, a dobili feudalni radni sektor. Najugroženiji u BiH i na Zapadnom Balkanu su radnici koji rade u malim i srednjim preduzećima:zabranjuje im se organizovanje u sindikate i zbog toga nemaju nikave zaštite, na potpis im se stavljaju ugovori koji se, po svom sadržaju, često mogu okvalifikovati kao unaprijed pripremljen mobing, potpisuju bjanko otkaze kad se zaposle, rade u prosjeku za plaću od 350 do 600 KM, nemaju topli obrok, nemaju plaćene godišnje odmore, ne uplaćuje im se redovno ili im se nikako ne uplaćuju doprinosi, ti ljudi ne mogu kod ljekara, neće imati penzionog staža, biće siromasi. Zašto je tako? Najčešće  ne smju biti dio nikakvog sindikata, i poslodavac ih može otpustiti kad hoće i bez ikakvih obaveza. Rade za firme koje su dio polukriminalnih struktura, koje izbjegavaju plaćanje dopirnosa, i to je realnost u 95% privatnog sketora u BiH. Ta sudbina čeka i sve druge ukoliko se ostvari plan o uništenju sindikata. Zašto se ne progovori o tom sektoru? Zašto je na meti sektor koji uplaćuje doprinose, a ne onaj koji najčešće vara državu i osirumašuje i radnike i državu uz pomoć  neadekvatnog inspekcijskog sistema“, rekao je čelnik SSSBiH u razgovoru za Radnički media servis za Zapadni Balkan novinske agencije Atrakcija.

„Krupni kapital ima samo jedan interes – nezaštićene radnike  i svoj profit. Jedan dio tržišta rada je bio više manje zaštićen, ali to i jest problem zbog kojeg postoji plan o uništenju sindikata na Zapadnom Balkanu.„

„Jačanje BH namjenske industrije i energetskog sektora u BiH nije po volji međunarodnih finansijskih krugova. Sve što nas čini manje ovisnim, njima smeta i oni žele oslabiti. Sada smo ucijenjeni sa pregledom standby aranžmana sa MMF-om, i svi iščekuju mart. Jasno je da je martovski scenarij zamjena za prošlogodišnji februarski. Mislim da političari u BiH konačno moraju mudro razmisliti o budućnosti ove zemlje  trebaju sjesti i dogovoriti minumun nezavisnosti i otpornosti na ucjene. Ako se to ne dogodi, svi će u BiH završiti kao oni koji rade za bijedne plaće od 350-600 KM, neće im se uplaćivati doprnosi, neće moći kod ljekara, ostaće i bez penzije, biće pretvoreni u prosjake. Taj scenarij je vrlo izgledan. Tzv. globalizacija i liberalizacija tržišta rada je posljednja stepenica ka ambisu. Postaćemo i bukvalno robovi u vlastitoj zemlji“, kaže Ismet Bajramović.

Zavaditi radnike, unijeti haos – ostaviti sve radnike nezaštićenim – to je cilj

Plan o uništenju sindikata na Zapadnom Balkanu započet je regionalno  na temu Zakona o radu koji se dešava skoro paraleleno, što nije slučajnost. Taj plan dijelom je iznijet javno u tekstu Borisava Ristića, ali ima previše grešaka. Kao prvo, sindikati su ocijenjeni kao uticajna skupina na političke prilike. Sindikati  na cijelom Zapadnom  Balkanu štite nivo dostignutih prava koja su data, ne od sindikata, već od kolaboracije međunarodnih faktora i vladajućih stranaka.

Plan je bio vrlo jasan: držati socijalni mir zapošljavanjem u javnom sektoru i administraciji dok se provodi plan uništenja fabričkih potencijala i domaće privrede. Kad su stotine hiljada radnika na Zapadnom Balkanu ostali bez fabrika, pretvoreni u sirotinju, sada se ide dalje: skupina uz pomoć koje su zamazane oči javnosti, državni službenici i zaposleni na budžetu, trebaju biti svedeni na one koji danas rade u piljarama, buticima, trgovinama raznom robom za mizerne plaće i većinom bez uplate doprinosa. Sindikalni pokret i prava radnika  su dio UN-a, kroz Međunarodnu organizaciju rada.

Rušenjem sindikata pokušavaju se staviti van snage  sva prava radnika utvršena Konvencijama MOR-a, posebno Konvencija br 87 o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava i Konvencija br.98 o pravima radnika na organizovanje i kolektivno pregovaranje.   Ako se krene u smjeru uništenja moći sindikata, doći će do velikog potresa. Zapad je već ostao bez industrije koju je preselio u zone „robova“ na istok, a hoće li i Zapadni Balkan postati dio tog trenda, vidjećemo uskoro“.

U ostalom i Evropska komisija  potvrđuje da mjere koje se nema nude nisu dale rezultate ni u zemljama  Evropske unije.  I u Godišnjem pregledu nezaposlenosti i socijalnih kretanja u Evropi 2013. godine Evropska komisija potvrđuje da fleksibilizacija tržišta rada nije donijela rast zaposlenosti u EU, da je rezultirala velikim raslojavanjem stanovništva u prihodima, osiromašenjem zaposlenih, porastom broja privremenih, povremenih i poslova na određeno vrijeme i da su mladi u Evropskoj uniji posebno izloženi atipičnim i nesigurnim oblicima zapošljavanja.To isto potvrđeno je i od strane Evropske konfederacije sindikata koja se jasno suprotstavila takvim ekonomskim politika i potvrdila   da ekonomske politike koje su se do sada koristile u borbi protiv ekonomske i socijalne krize nisu dale rezultate. Rezultirale su niskim rastom ekonomije i deflacijom, povećanom stopom nesigurnih radnih mjesta i nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih, te dovele do rasta siromaštva i nejednakosti, rekao je Ismet Bajramović u intervju za Radnički media servis za Zapadni Balkan Novinske agencije Atrakcija.

(Novinska agencija Atrakcija)