Njemačka štampa piše o zamrznutom sukobu na Balkanu i tezi Britanca Timothy Lessa da samo “izmjene granica mogu da spriječe nove sukobe” i da je politika Zapada o ‘pomirenju i održanju multietničkih granica propala’.

List Volksstimme prenosi tekst dopisnika agencije DPA Tomasa Braja o tome kako se „na Kosovu, u Bosni i u Srbiji opet govori o ratnoj opasnosti i kako su sve glasniji zahtjevi za promjenom granica”: „Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović kaže to baš kao i predsjednik Predsjedništva BiH Mladen Ivanić – odnosi između država bivše Jugoslavije na Balkanu su tako loši kao što to nisu bili više od dvije decenije. Posljednjih nedjelja mnogi političari ponovo govore o ratnoj opasnosti. Srpski predsjednik Tomisav Nikolić, u slučaju da dođe do najgoreg, bi , kako je rekao, sam na čelu armije umarširao na Kosovo, jer tamo Albanci navodno planiraju rat protiv srpske manjine.”

„A pošto su nacionalne manjine nezadovoljne svuda u tim zemljama jugoistočne Evrope, ponovo se razmišlja o izmjenama granica. Sve je naelektrisao jedan članak u stručnom časopisu Foreign Affairs u SAD objavljen krajem prošle godine. Tu bivši britanski diplomata Timothy Less piše da je politika Vašingtona i EU kada je riječ o pomirenju i održanju multietničkih država – propala. I da samo izmjene granica mogu da spriječe nove oružane sukobe.”

„Tu tezu je podržao i nekadašnji pripadnik francuske tajne službe Pjer-Anri Binel, koji probleme u regionu naziva tipičnim primjerom zamrznutih sukoba. A u beogradskom magazinu Nedeljnik se oglasio bivši stručnjak CIA za Balkan Steven Mayer. On je predložio razmjenu teritorija kao rješenje za kosovski problem koji važi kao nerješiv. Sjever bi, sa svojom srpskom manjinom, trebalo da se priključi Republici Srbiji, a srpska manjina u preostalim dijelovima Kosova bi se preselila uz pomoć UN-a. Srbija bi zauzvrat priznala nezavisnost svoje bivše pokrajine”, prenosi DW.

„U tom slučaju bi vođa Albanaca u Južnoj Srbiji Jonuz Musliju htio da region Preševa i Bujanovca, u kojem njegovi sunarodnici čine većinu, priključi susjednom Kosovu. Takve misaone igre su dale krila i političarima u Albaniji. Raniji dugogodišnji šef vlade Sali Beriša je u parlamentu u Tirani zahtijevao ujedinjenje Kosova sa „matičnom ” Albanijom.”

Problemi u BiH puno komplikovaniji

„I dok razmjena teritorija u slučaju Kosova izgleda teoretski izvodljiva, problemi u Bosni i Hercegovini su bitno komplikovaniji. Tu Srbi u svojoj polovini države koja je već i danas gotovo samostalna, već godinama teže da se odvoje od cjelokupne države u kojoj muslimanski Bošnjaci imaju tijesnu većinu. Katolički Hrvati, koji su sa oko 15 procenata najmanja etnička grupa, već i danas su više povezani sa najmlađom članicom EU Hrvatskom nego sa bosanskim glavnim gradom Sarajevom. Ima samo malo glasova, poput bivšeg srpskog reformskog političara Žarka Koraća, koji upozoravaju na opasnost od povlačenja novih granica.”

Strah od američkog povlačenja sa Balkana

List Weser-Kurier je objavio članak o „strahu od američkog povlačenja sa Balkana”. U tekstu pod naslovom „Krhki poredak je ugrožen” piše da je zahtjev novog američkog predsjednika Trumpa da se građanima sedam „muslimanskih zemalja” više ne dozvoli ulazak u SAD u Bosni i Hercegovini izazvao enormni gnjev. Muslimani u Bosni i Hercegovini su uglavnom orijentisani ka Zapadu – između ostalog i zbog politike SAD sa Bilom Klintonom na čelu, koji je podržao intervenciju NATO u ratu i stalno pokušavao da očuva integritet države Bosne i Hercegovine. Postmoderni populizam Donalda Trampa se ne sviđa balkanskim muslimanima, i ne samo njima. SAD su pokušali da u svim državama podrže liberalno-demokratske vrijednosti: novcem, riječima i projektima. Ni u jednom drugom regionu u Evropi SAD i NATO nisu bili tako važan stabilizator kao u Jugoistočnoj Evropi nakon ratova u devedesetim godinama”.

„Tri države su posebno krhke, jer je njihova državnost ugrožena spolja ili iznutra. To je s jedne strane Makedonija, koju Grčka bojkotuje zbog spora oko imena. S druge strane, to je Kosovo, koje Srbija ne priznaje. I, treće, to je Bosna i Hercegovina, čiji integritet iz dana u dana dovodi u pitanje i napada nacionalističko vođstvo Republike Srpske. Do sada su Evropljani upotrebljavali  tzv. soft power a SAD su bile poznate po svojim jasnim uputstvima – koja su, kada zatreba, bila začinjena i oštrim prijetnjama.”

U opširnom tekstu se dalje navodi kako Rusija nastoji da pojača svoj uticaj na Balkanu i opisuju problemi između Srbije i Kosova. „Ono što će se narednih godina dešavati na Balkanu, zavisi i o toga ko će biti sufler predsjedniku Trumpu. Jer, upravo zato što Trumpova politika podriva diplomatiju, lobisti postaju vrlo moćni. Ključan će biti i novi zamjenik ministra spoljnih poslova John Hefern koji je nadležan za Evropu. Iz nove američke administracije ima naznaka da neće dozvoliti novo povlačenje granica na Balkanu.”

‘Ruska karta’ koju Beograd drži dobila na vrijednosti

„Za stabilnost na Kosovu je ključno pozitivno ponašanje susjedne Srbije. Stručnjak za Balkan centra EU CIFE u Nici, Tobias Flessenkämper, smatra da je „ruska karta”, koju je Beograd uvijek držao u ruci, u novoj geopolitičkoj konstelaciji dobila veću vrijednost. Trumpova bliskost s Putinovim režimom usmjerena je i protiv dosadašnje evroatlantske osovine. Srpski premijer Aleksandar Vučić – kojeg su Njemačka i EU proteklih godina favorizovale – proteklih mjeseci je već pokazao da umije i da provocira i da neće nužno igrati ulogu „stuba stabilnosti” koju Evropljani od njega očekuju.”

„Sa erom Trampa nestaju i moralne ambicije dosadašnje evropatlantske saradnje na Balkanu. Sjedinjene Američke Države sa Trampom će izdvajati manje novca za projekte demokratizacije u regionu – ili za projekte koji za Trampa to više nisu: na primjer, za podršku ženama ili seksualnim manjinama. U julu je počela nova finansijska godina u SAD i na Balkanu će civilno društvo osjetiti novu američku administraciju. Onaj ko se ne uklapa u koncept, neće biti više podržavan”.

Bosna u magnetnom polju sila

Neue Zuercher Zeitung osvrće se na Bosnu i Hercegovinu kroz djela Ive Andrića u svjetlu diskusije u pogledu toga kako hrišćani i muslimani mogu mirno živjeti jedni s drugima u zapadnoevropskim gradovima. List tako piše: “Stoljećima je Balkan bio prostor na kojem su se ukrštali ne samo putevi već i oštrice sablji orijenta i okcidenta. Upravo je Bosna bila prostor na kojem se sve to prelamalo, tim prije što se sredinom 19. stoljeća okončavala vladavina Osmanlija a Habsburška monarhija počela da popunjava vakum vlasti i moći. Pri tome je BiH pod Turcima 400 godina bila multietnička zemlja, u kojoj su pored muslimanskog višeg sloja, osmanskih naseljenika i asimiliranih bosanskih hrišćana –  pravoslavni srpski seljaci predstavljali više od polovine stanovništva, od kojih su jedan manji broj činili katolici i jevreji.

Nikada nije vladao mir, kojem se mogla pripisati etiketa zlatne ere, pa ipak je bilo perioda procvata. Bosna je kao granična zemlja imala posebni status u carstvu, njegovani su intenzivni odnosi sa osmanlijskim vrhom i Istanbulu. Duh pokornosti bio je ograničen. U bosanskim vrletima taložilo se nasilje, koje je prijetilo da eskalira. Ono je raspalilo etničko-vjersku mržnju, koja je eksplodirala tokom 2. svjetskog rata, ali koja je dobila plodno tlo i raspadom Jugoslavije od 1992. do 1995.

List analizira Andrićeva djela i na kraju se osvrće na Travničku hroniku. “Šta ostaje od Bosne kada je veliki podijele? Jedan nedefinisan ostatak. Bosna je nemoć malih ljudi u labirintu nečega što stoji između, ljudi koji ne shvataju, kako im se to sve dešava što im se dešava. Ljudi koji je iskustvo naučilo da budu šturi i koji istrajavaju na tome da je najbolje stvari “odsjediti”. Andrićev roman ne ostavlja nikakvu sumnju da su Bosanci slabo naoružani za budućnost sa svojim nepovjerenjem i svojom pasivnošću”, piše između ostalog Neue Zuercher Zeitung.