Maglajka Nermina Hadžić dokaz je da ništa nije nemoguće ako je ljubav posrijedi. Nermina, naime, uz sve obaveze u firmi koja se bavi prevozom putnika, između ostalog, vozi i autobus na nekoliko linija na području opštine Maglaj, što je vrlo rijetka slika na našim putevima.
Nermina govori kako se rodila neobična ljubav prema vožnji autobusa te predrasudama koje postoje kad je riječ o ženama za volanom.
Krajnji cilj
“Moji roditelji u vlasništvu imaju prijevozničku firmu i nekako sam uz to i ja odrastala, cijelo djetinjstvo provela sam igrajući se na autobuskoj stanici i tako je rasla moja ljubav prema autobusima. Što se tiče vožnje autobusa, to je nešto što se ne može opisati riječima, dovoljno je reći da ništa nije teško kad nešto voliš”, kazala nam je Hadžić.
Prije nego što je sjela za volan autobusa, Nermina se školovala i educirala za instruktoricu vožnje te se i time bavila.
“Pet godina radila sam kao instruktor vožnje. Licencirani sam instruktor vožnje većine kategorija, a trenutno radim na stanici tehničkog pregleda kao licencirani kontrolor. Moj krajnji cilj je da nastavim porodičnu tradiciju”, dodala je Hadžić.
Podrška porodice
Hadžić ističe kako je nailazila na predrasude, ali ih je sve brzo razbila.
“Neki ljudi su skloni predrasudama, ali ne treba gubiti nadu da ću biti shvaćena. Ljudi nekad osuđuju kad za volanom vide ženu. S obzirom na to da sam sitna, nekad se pitaju da li sam punoljetna, ali čim krenemo, sve to prestane i obično mi na kraju vožnje čestitaju. Najviše su skeptična djeca kad dođem po njih pred školu. Znaju se malo buniti, kao plaše se jer ih žena vozi, dok stariji znaju da se moraju voziti, tako da nema s njima problema”, istakla je Nermina.
Hadžić je imala raznih izazova na putu do razbijanja straha, vozila je i noćne linije, radnike iz fabrike papira, penosi Avaz.
“Za tremu nemam vremena, takav je posao, kad dobijemo raspored, svako ima svoj zadatak koji mora odraditi. U početku je, naravno, bilo malo straha, znala sam voziti kad su loše vremenske prilike, ali sve se to prebrodi i služi kao dobro iskustvo. Kad imaš podršku porodice, sve je lakše. Svima bih poručila da rade ono što vole, a ne ono što moraju”, zaključila je Hadžić.
Najveća želja
“Najveća želja mi je da svoju kćerku Rejhanu odvezem na maturalnu ekskurziju jednog dana. Naravno, to je neka moja želja, ali, naravno, kad dođe vrijeme za to, uvažit će se želja moga djeteta”, dodala je Hadžić.
Mislim da u današnje vrijeme posla ima, samo zavisi koliko smo voljni i sposobni, rekla je.
